DUHOVI, PRAZNIK OSLOBODENJA COVEKOVOG DURA
Berlin , ponedeljak u oci Duhova , 23. maj 1904.
Moglo se predvideti da ce se danas sakupiti samo mali krug ljudi . Ja sam vee odluCio da uoci ove veceri onima koji su ovde kaiem par reci u vezi sa prazni om Duhova.
Pre nego sto predem na to ze-leo bih da sa vama podelim jedan od dogadaja sa mog putovanja u London koji se sastoji u tome da ce nas ovde na jesen najverovatnije posetiti gospoda Besant . Dakle imacemo priliku da ponovo cujemo licnost koja pripada najznacaj nijim spiritualnim snagama sadasnjosti. Dva naredna javna preda vanja bice odr:Zana u kuCi za arhitekte: danas i narednih osam da na o spiritizmu, a posle o sornnambulizmu i hipnotizmu . Potom ce se sadrzaji ponedeljkom ponovo redovno odrzavati ovde. Sva kog utorka u narednom periodu ja cu govoriti o teozofskoj ko smologiji, o predstavan1a koje je Teozofija pruzila o izgradnji sve ta. Oni koji se interesuju za ova pitanja mo6 ce da cuju mnogo toga sto verovatno jo s ne poznaju iz upotrebljavan e teozofske lite rature. Predavanja o elementima Teozofije zeleo bih da odr:Zim u nekom kasnijem vremenskom periodu.
Ono ho cu danas reci potice od j edne stare okultne tradicije.
Naravno, materija se danas ne moze iscrpiti . Mnogo toga ce cak izgledati neverovatno . Zbog toga vas molim da danasnji eas po smatrate kao epizodu u kojoj ne treba nista da se dokazuje, vee se jednostavno pricaju stvari.
Ljudi danas slave svoje praznike, a da zapravo nemaju pojm a
Sta takvi praznici znace. u casopisima koji za veliki deo nasih savremenika predstavljaju istinski izvor obrawvanja i prosvecenja , mogu se proCitati najrazliCitiji Ciancio takvim praznicima , ada prilikom pisanja ne postoji nikakva svest 0 tome sta jedan takav pra znik treba da predstavlja. Ali za teozofe je neophodno da iznova ukazu na unutrasnji znacaj. I tako bih ja danas zeleo da skrenem paznju na pocetno j ezgro jednog takvog prastarog praznika, na
poreklo praznika Duhova.
Praznik Duhova je jedan od najznaeajnijih i praznika najte:lih
za razumevanje. t.J hrišćanskoj svesti podseca on na izlivanje Sve
korenskoj rasi u staro lemursko doba i dalj_e je izgraduje putem ce tvrte korenske rase, vreme stare Atlantide i onda stupa kao rezu1- tat u petu korensku rasu. Onaj ko je cuo moja predavanj a o Atlan tidi setice se da kod Grka postoji jos zivo secanje na to vreme.
Za orijentaciju moramo da imamo kratak uvid u dve struje unutar nase pete korenske rase koje kao skrivene snage zive u du si i svadaju se jedna sa dmgom : jedna struja se nal azi naj Cistije i
tog Duha. Ovaj dogadaj je nama opisan kao cudnovata prica: preko Hristovilrucenika i apostola Hrista izlio se Sveti Duh , tako da su oni poceli da pricaju svim moguCim jezicima. To znaCi da su oni n asli pristup svakom srcu i da su mogli da govore u zavisnosti od razumevanja ljudi. To je jedan znacaj praznika Duhova. A.ko bismo hteli da ga temeljnije shvatimo, onda bi morali da idemo mnogo dublje. Praznik Duhova- kao simbolican praznik- u vezi je sa naj dubljim misterijama, sa najsvetijim duhovnim dobrima coveean stva. Zbog toga je i tako tdko govoriti o tome. Danas bih ja zeleo san1o ukratko da objasnim deo toga .
Ono za sta je zapravo praznik Duhova simbol, ono sto lezi u
osnovi praznika Duhova, sta on u dubokom smislu oznaeava, sve
j e to zapisano u jednom rukopisu koji se nalazi u Vatikanu, u vati kanskoj biblioteci i koji se najbriZljivije cuva. u tom rqlcopisu ne govori se zapravo o prazniku Duhova, ali se govori o necemu za sta
praznik Duhova predstavlja samo spoljasnji simbol. Ovaj rukopis jedva da je video neko ko nije posvecen u najdublje tajne katolicke crkve ili mozd a neko ko moze da u astralnom svetlu to isCita. Ko piju o tome poseduje jedna licnost koja je u svetu veoma priznata, a koja za posmatrace istorije tek sada pocinje da bude interesantna. Mogao bih isto da ka:lem ,posedovala je " um esto ,poseduje", ali ti me bi nastala jedn a nej asnoea. Zbog toga ka:lem: kopiju o tome po sedujegrofSaint Germain> od koga poticu jedinstvene objave ko- je postoje o tome u svetu. '
Zeleo bih da u teozofskom smislu samo ndto razjasnim o to
me. Mi smo ovde dovedeni do necega sto je duboko povezapo sa evolucijom, sa razvojem covecanstva u petoj korenskoj rasi. Covek
ima onu formu koju on danas nosi na sebi, koju je dobio u trecoj I [.
najjasnije oslikana u onome sto mi nazivamo egipatskim, indijskim i juznoevropskim pogledom na svet. Sve sto se kasnije javljalo, Je vrejstvo i Hriscanstvo, sadr:le ndto od toga . A to se opet s druge strane pomdalo u nasoj Evropi sa drugom strujom koja zivi u onom pogledu na svet koji nalazimo u staroj Persiji - ako ne slu samo 0110 sto nam govore antropolozi i etimolozi, nego kada du blje pridemo stvari - i koju mozemo ponovo pronaCi od Persije u pravcu zapada ka regionu Germana.
Zeleo bih da potvrdim da ove dve stmje ukazuju na dve va:lne , dve velike spiritualne intuicije koje se nalaze u njihovoj osnovi . Jedna je najCistije podigla prastare Risije. Iznad njih se podize in tuicijom vise bice: takozvani Deva . Onaj ko je prosao kroz okult no skolovanje, onaj ko moze da istra:luje na ovom podm cju taj zna sta su Devasi. Ova cisto spiritualna biea koja zivi u astralnom i mentalnom prostom imaju dvostruku prirodu , dok ljudi imaju trostruku prirodu . Jer covek se sastoji iz: tela, duse i duha . Priro da Deva se pak sastoji- koliko smo mi mogli da propr atimo- sa mo iz duse i duha . Jedan Deva u sebi neposredno ima dub. Deva je dusevno nadareni duh. Ono sto Vine mozete da vidite na cove ku, - prohteve, nagon e, strasti i zelje koje u njemu :live, a koje su pak za onoga koji je otvorio svoja spiritualna cula vidljiva kao sve tlosne pojave, ove dusevne snage, ovo covekovo dusevno telo ko je za coveka predstavlja 0110 njegovo unutr a.Snje, licno, a koje pak nosi nase flzicko telo, to je najni.Ze telo Devasa. Mi ga mozemo po smatrati kao njegovo telo. Indijska intuicija je prvenstveno isla na postovanje ovog Devasa . Indijac je svakako video Devasa. Kada je pogledao iza kulisa pojava u nasem svetu on ga je vidf:o kao stvaralacke snage. Ova intuicija nalazi se u pojasu juznog pogleda na
svet . Kod Egipcana ona se izrazava kao velika i snazna .
Druga intuicija nalazi se u osnovi stare persijske mistike i ona je vodila ka postovanju biea koja takode imaju dvostruku prirodu: Asura . I oni imaju ono sto mi. nazivamo dusom; ali na ogroman, titanski nacin izgradeno je njihovo fizicko telo koje ukljucuje dusev ni organ. Indijski pogled na svet koji se drii postovanja Devasa po smatra ove Asurase kao podredene, dok se oni koji pripadaju sever nom. pojasu vise vezuju za Asurase, za fizicku prirodu . Zbog toga se posebno ovde izgradio pritisak da se svet culnih pojava savlada na materijalan nacin, da se realni svet savlada najsavdenijom tehni kom, fizickom umetnoseu i tome slicnom. Danas vise nema ljudi koji se drze postovanja Asurasa; medutim, postoji dosta nas koji u sebi imaju ndto od ove prirode. Na tome pociva odlika materijal ne su-ane zivota i to je osnovna karakteristika severnog pogleda na svet. Onaj koji ispoveda cisto materijalisticke ideje mora da u svo joj prirodi ima ndto Sto potice od ovih Asurasa.
Unutar pristalica Asurasa razvio se potom jedan specifican
osnovni oseeaj. On je niknuo pre svega iz persijskog duhovnog zi vota. Persijanci su se na neki nacin poceli pribojavati Devine pri rode. St:rah, zazor i jezu dobijali su oni pred svim sto je cisto du hovno-dusevno. To je prouzrokovalo danasnju veliku razliku koju mozemo uoCiti izmedu shvatanja Persijanaca i Indijaca. U pogle du na svet Persijanaca cesto se nudi ono sto indijska struja posma tra kao lose, kao podredeno i upravo zbog toga i izbegava 0110 sto Indijci smatraju vrednim postovanja. Unutar persijskog oseeaja za svet nastao je dakle ovaj svojstveni glavni oseeaj za jedno biee ko j e zapravo poseduje Deva prirodu, a koje se pak unutar ovog po gleda na svet izbegava, pribojava_ toga. Ukratko, to je slika Sotone koja se pojavljuje u ovom pogledu na svet. Lucifer, duhovno-du
sevno, je biee ispunjeno grozotom. u tome mozemo da traiimo
poreklo onoga sto egzistira kao verovanje u davola. Ovaj osnovni
oseeaj preuzelo je i moderno shvatanje sveta; nairne, u srednjem veku davo je predstavljao figuru koje su se plasili i koju su izbega vali . Lucifer je dakle napro to bio izbegavan.
Objasnjenje o tome nalazimo u datom rukopisu. Ako u tom smislu pratimo korak svetskog razvoja, onda uvidamo da su u sre dini treee, lemurske rase ljudi obuceni fizickom materijom . Pogre sna je pretpostavka kada teozofi veruju da reinkarnacija nema po cetak niti kraj. Reinkarnacija je zapocela u lemursko doba i ponovo ee prestati pocetkom seste rase. Period u kojem se covek ponovo utelovljuje je samo odredeni vremenski period u ljudskom razvo ju . Pre toga je bilo jedno pre svega duhovno stanje u kojem nije bilo potrebno ponovno utelovljenje, i doCi ee ponovo duhovno stanje koje neee uslovljavati utelovljenje.
Prvobitno utelovljenje u treeoj rasi sastojalo se u tome da je upravo devicanski ljudski duh, Atma- Buddhi- Manas, tragao za svojim prvim fizickim utelovljenjem. Tada fizicki razvoj nase Ze mlje nije mogao tako daleko da ide u korak sa bi.Cima nalik zivoti njama, citaV<9 zivotinjsko-Jjudsko biee nije tada mog!o da dode ta lco daleko kako bi prihvatilo ljudski duh. Ali jedan deo, jedna odredena grupa biea nalik zivotinjama bila je vee toliko razvijena da se moglo posejati seme ljudskog duha u ova zivotinjska tela ka ko bi ona bila u moguenosti da ljudskom telu pruze formu.
Jedan deo individualiteta koji se pritom inkarnirao izgradio je malo pleme onih koji su se kasnije po Citavom svetu prosirili kao takozvani Adepti. To su bili prvobitni Adepti, a ne oni koje mi da
nas nazivamo iniciranim. Oni koje danas zovemo iniciranima nisu
onda jos prosli kroz reinkarnaciju. Tada se medutim nisu utelovili svi koji SU mog!i da pronadu Jjudsko-Zivotinjska tela, vee Sap10 deo njih . Preostali deo se usprotivio procesu inkarnacije iz odredenih razloga. Time su oni sacekali sve do cetvrte rase . Biblija f:umaCi ovaj vremenski period na skriven i dubokouman nacin: sirtovi b.o ziji videli su da su eerke covekove bile lepe i spojili s sc sa njima .
To znaci da je u jednom kasnijem vremenskom periodu pocela inkarnacija onih koji su bili pricekali. Ovu grupu mi zovemo ,si novi mudrosti" i skoro se cini da oni u sebi imaju odredenu dr skost i gordost. Sada ne bismo hteli da uzmemo u obzir mali izu zetak Adepta. Da se i ovaj drugi deo tada inkarnirao, onda covek nikada ne bi doSa.o do jasne svesti u kojoj on danas zivi. covek bi
ostao zatoeen u tupom transu svesti. On bi prihvatio svest koja se danas moie sresti od hipnotisanih, somnambula, itd. Ukratko, ljudi bi morali da ostanu u jednoj vrsti snene svesti. Tada bi im ne dostajalo ncito sto je izu tno bitno, ako ne i najbitnije: .nedosta jao bi im oseeaj slobode, sopstvena covekov presuda 0 dobrom i zlu iz njegove sopstvene svesti, iz njegovog Ja.
Geneza oznaeava ovu kasniju inkarnaciju - u obliku onoga sto
je vee postojalo pod uticajima koji poticu od onog oseeaja "koji sam okarakterisao time kada sam rekao da pred Devom postoji izvesna jeza - ) geneza oznacava ovu kasniju inkarnaciju kao covekov pad,
Grcka mitologija je u liku Prometeja simbolisala predstavnika
covceanstva koji borbom stremi ka kulturi. u njemu je ona pred
stavila coveka koji pati, ali istovremeno i coveka koji se oslobada.
Onaj koji doprinosi oslobadanju Prometeja je ste Herkules , za ko jeg nam pripovedaju da se posvetio u eleuzinskim misterijama. Onaj ko se spustio u podzemni svet predstavljao je iniciranog, jer je spustanje u podzemni svet tebnicki izraz za inicijaciju. 0 ovom putovanju u podzemni svet govore nam Herakles, Odisej i svi dru gi koji predstavljaju posvecene i koji sada zele da vode ljude kroz
sadasnji razvoj do izvora ·prvobitne mudrosti, do spiritualnog ii-
kao pad u greh. Deva ceka i utapa se tek kada je fizicko coveean
vota.
,....
stvo razvijeno jedan korak dalje kako bi tek onda uhvatio posed fi
zickog tela kako bi mogao potom da razvija zreliju svest nego sto
je to ranije bio slucaj.
Talco primeeujete da je covek time iskupio svoju slobodu, da se njegova priroda pokvarila jer je on cekao sa inkarnacijom, sve .dok se ona nije uspela do gusceg flzioloskog stanja. U grckoj mitologi ji saruvana je duboka svest 0 OVOID stanju stvari. Da je covek rani je dosao do inkarnacije - to kaie grcki mit- onda bi nastupilo ono sto je ideo Zevs kada su se !judi nalazili jos u ,raju": on je zeleo da ih uCini srecnima, ali kao nesvesna bica. Jasna svest•bila bi on da data samo bogovima, a covek bi ostao bez oseeaja za slobodu. Pobuna Luciferovog duha, Devinog duha u covecanstvu, koji je zeleo da se uspne kako bi se iz slobode sam jos vise razvijao, sim boli&i je prikazana u legendi o Prometeju. On je pak morao da se za svoje stremljenje pokaje time da je neprestano jedan orao - kao simbol poiude - grizao njegovo telo i time mu nanosio jezive bo love.
Covek se dakle dublje spustio i sada mora samodelatnoscu uz pomoc onoga sto mu proistice iz Ciste slobodne svesti da dostigne ODO sto bi dostigao magicnom umetnoseu i snagom. Medutim, posto se dublje spustio, on mora da podnosi bolove i patnju. I ovo Biblija tumaci recima: U bolovima cci radati decu, u znoju svoga lica jcicci svoj hleb - , itd. To ne znaci nista drugo do: covek ce morati sam da se uspne uz pomoc kulture .
Da se covecanstvo zadrzalo na gledistu trece rase, onda bi mi danas bili sneni ljudi. Svojom Deva prirodom oplodio je covek svoju niiu prirodu. Iz svoje samosvesti, iz svoje svesti o slobodi morao je on sada ponovo da razvije iskru svesti koju je on nekada u opravdanoj oholosti oborio, dakle morao je da razvije onu spiri tualnu spoznaju kojoj u ranijem, neslobodnom stanju nije teiio. U samoj ljudskoj prirodi lezi jedna satanska pobuna koja kao lucifer sko stremljenje predstavlja zapravo jemstvo za nasu slobodu . I iz ove slobode razvijamo mi ponovo spiritualni zivot. Ovaj spiritual ill zivot treba ponovo da bude raspiren unutar covecanstva pete ra se. Ova svest opet mora da krene od iniciranih . To ne treba da bu de snena, vee jasna svest. Herkulesi duha su oni inicirani koji dovode covecanstvo do razvoja i otkrivaju mu skrivenu Deva pri rodu, spoznaju duhovnog . To je takode bila i teinja svil1 velikih za cetnika religija da coveeanstvo ponovo dovedu do spoznaje du hovnog koja je izgubljena u fizioloskom zivotu . Atlantska epoha imala je visoku fizicku kulturu, a na$a peta rasa ima u sebi jos mno go tragova materijalnog iivota . Ova materijalna kultura naseg vre mena pokazuje nam u kojoj se meri covek vezao u cisto fizicku-fi ziolosku prirodu, kao sto se i Prometej vezao u svoje okove . Medutim, u svakom slueaju sigurno je da ce se orlusina, simbol oholosti, koja nagriza nasu jetru otkloniti uz pomoc spiritualnog coveka. Time ce inicirani voditi samosvesno covecanstvo kroz ta-
kve pokrete, kakav je j teozof<>ki pokret, kako bi se covek u punoj
slobodi opet uzdigao .
Vremenski period koji smo obuhvatili kao trenutak prodiranja spiritualnog zivota u samosvesnog coveka, nalazimo u jevandelji ma, tacnije u Novom Zavetu. U najdubljem jevandelju koje je pri znala danasnja teologija, u Jovanovom jevandjelju, tamo gde se govori da je Isus posetio praznik scnica naznacen je ovaj vremen ski period . Zacetnik Hriscanstva govori o izlivanju spiritua-lnog zi vota na covecanstvo. To je , jedno cudno mesto. Praznik senica sa stoji se u tome da se ide do jednog izvora iz kog tece voda. Tamo se onda pravi slavlje koje ukazuje na to da covek treba ponovo da se priseti spiritualnog, Deva prirode i duhovne tdnje. Voda koja je tu stvorena predstavljala je secanje na duhovno-du sevno. Nakon ponovljenog otkazivanja Isus je ipak otisao na slavlje. I poslednjeg dana slavlja desilo se sledece (Jovan 7, 37): Poslednjeg dana slavl ja koji je bio i najlepsi - taka se kaze -, pristupio je Isus i rekao:
,Ko je zedan neka dođe kod mene i neka pije!" - Oni koji su pili
slavili Sll praznik seeanja na spiritualni zivot. Isus je medutim jos ne.5to povezao sa time, a to je Jovan rastumacio reCima: ,Ko u me ne veruje, kao sto kaze pismo, iz njegovog tela poteci ce bujice :li ve vade. To je on pak govorio o duhu kojeg treba da docekaju oni koji veruju u njega, jer Sveti Duh jos uvek nije bio tu; jer Isus jo s uvek nije bio preobraien" .
Ovde je samo ukazano na misteriju Duhova, ukazano na to da covecanstvo treba da ceka na ovaj Sveti Duh spiritualnog zivota. Kada se dostigne trenutak da covek maze u sebi da zapali iskru spiritual.nog zivota, kada covekova fizioloska priroda bude u mo gu cnosti da poku5a da se uzdigne iz sebe same, onda ce Sveti Duh nat:kfiliti !jude, doCi ce vreme spiritualnog budenja .
Covek se spustio sve do fizickog tela, te se za razliku od Deva
prirode sastoji iz tri principa : iz duha, du.5e i tela. Deva je na visoj lestvici u odnosu na coveka, medutim on ne mora da prevlada fi zicku prirodu kao sto je to slueaj kod coveka . Ova fizicka priroda
4 Kod Jevreja (prim. prev) _
mora se ponovo preobraziti, talco da maze da prihvati spiritualni zivot. Fizioloska svest coveka, fizicko telo u kojem on danas zivi, treba samo u sebi da zapali iskru spiritualnog zivota ll slobodi.
Hristova irtva je jedan primer za to da covek iz fizickog zivota maze da razvije visu svest. u fizickom telu zivi njegovo nize Ja;
medutim, ono treba da se raspdi kako bi se razvilo vise Ja. Tek on da mogu da poteknu struje :live vode cak i iz ovog fizickog tela. Onda moze da se pojavi duh, onda on moze da se izlije. Covek kao Ja mora tada da postane obamreo za ovaj fizioloski zivot.
U ovome poCiva istinsko hriscansko, a i dublja misterija prazni
ka Duhova. Covek prvo zivi u svom nizem organizmu, u svesti is punjenoj zeljama. On u toj svesti i treba da zivi, jer mu Sa!110 ona maze pruziti sigurnu slobodu. Medutim, on u njoj ne sme da osta ne, vee treba da svoje Ja uzdigne do Deva prirode. U njemu sa mom treba .da sazri Deva, on treba da izrodi Devu, koja ce onda postati lekoviti duh, Sveti Duh. Za to on mora jo s i svesno zrtvo vati svoje zemaljsko tela, on mora da oseti ,umiranje" i ,postaja nje", kako ne bi ostao samo ,mracni gost" 11a ovoj ,tamnoj Ze mlji".
Taka nam i misterija Uskrsa u vezi sa misterijom Duhova pred
stavlja jednu celinu : kako se ljudsko Ja u Z11acajnim predstav11ici ma lisava nizeg zivog Ja i kako 0110 pritom umire kako bi potpu -
110 preobrazilo fizicku prirodu i po11ovo je vratilo bozanskim moCima. Simbol za to je vaznesenje. Kada je covek preobrazio ovo fizicko tela i vratio ga duhov11om, onda je on zreo da se u njega izlije spiritualni zivot, da dozivi 0110 sto se po objasnjenjima naj veCih predstavnika covecanstva naziva ,izlivanjem Svetog Duha". Otuda se i kaie: ,Troje svedoce na Zemlji: krv, voda i duhf'. - Pra- znik Duhova je izlivanje duha u covecanstvo. -
U prazniku Duhova je simbolicki izraien najviSi cilj razvoja , naime taj da covek iz intelektualnog zivota ponovo treba da dopre do spiritualnog zivota. Kao sto je Prometej zahvaljujuCi Heraklesu bio oslol;oden svojil1 patnji, tako ce i covek snagom duha biti oslo baden. Cinjenicom da je covek spu$ten u materiju dospeo je on do samosvesti. Time da se ponovo uzdigao postao je on sunosvestan
Deva. Za one koji postuju Asuras, a Devu spoznaju kao ndto So tonino, koji ne zele da dospeju do najdublje unutrasnjosti predsta vljen je ovaj pad kao ndto davolsko.
I to jc naznaceno u grckoj mitologiji. Predstavnik neslobodnog stanja svesti je Epimetej - mislilac- , koji ne zeli da iz pune slobo de dospe do izb vljenja, on je dakle Prometejev protivnik . On od Zcvsa dobija Pandorinu kutiju, Ciji bi sadriaj - patnja i jad -otva ranjem kutije unistio covecanstvo. Sarno kao poslednji ¢ar ·ostaje u njoj nada da ee se u nekom budueem stanju dopreti do ove vise, jasne svesti. Ostaje mu nada za oslobadanjem. Prometej odbija da primi sumnjivi poklon boga Zcvsa. Epimetej ne slusa svog brata, vee prima poklon. Poklon Epimeteja je manje bitan nego njegovog brata Prometeja.
Time vidimo da ljudi zive u dve struje. Jedni se drze oseeaja slo
bode i - bez obzira sto je opasno da razviju spiritualno - ipak za njim tragaju u slobodi. Drugi u praznom zivotu i slepom verova nju nalaze zadovoljenje, a u luciferskoj teinji covecanstva slute ne sto opasno. Oni koji su osnovali spoljasnje forme crkve izopacili su n ajdublju lucifericku tdnju. Prastara ucenja o tome nalaze se u taj nirn rukopisima koje u skrivenim prostorijama jedva da je ko vi deo. Ona su pristupacna nekolicini onih koji su u moguenosti da to vide u astralnoj svetlosti ili su posveeeni: To je u svakom sluea ju jedan opasan put, ali i jedini koji vodi do plemenitog cilja slo bode.
Covekov duh treba da bude osloboden, a ne tup. To je tdnja i hriscanstva. Lek, lecenje je u vezi sa svetim5. Duh koji je svet, ko ji leCi, koji oslobada od patnji i muka. Covek je zdrav i slobodan kada je otrgnut ropstvu fiZioloskog, kada je osloboden flzioloskog.
Jer samo je oslobodeni duh zdrav, samo onaj cije telo ne prozdire
vise orao.
Stoga se praznik Duhova shvata kao simbol oslobodenja cove kovog duha, kao veliki simbol covekove borbe za slobodu, za svest u slobodi .
5 u nemackom je Heil, heilen - lek, leciti; heilig - sveto (prim . prev.)
30
Ako je Uskrs praznik vaskrsnuea u prirqdi, onda je praznik Du hova simbol postanja svesti ljudskog duha, praznik onih koji zna ju i spoznaju i - time terani - tragaju za slobodom.
Oni spiritualni pokreti modernog vremena koji vode ka opaia nju duhovnog sveta pri svesti jasnoj kao dan - ne u transu, ne pod hipnozom - ) oni su ti koji vode do spoznaje jednog tako znacaj nog simbola. Jasna svest da se san1o dub oslobada je ta koja nas sjedinjuje u teozofskom drustvu. Ne samo rec, vee duh je taj koji joj daje znacenje. Duh koji proizilazi od velikih majstora, koji pro zima odabrani brojIjudi koji m?gu da kaiu: Ja znam da ste vi tu , veliki Adepti, osnivaCi spi itualnog pokreta, ne drustva, ulijte se u nasu savremenu kulturu i dajte joj impulse za buduenost.
Dopustite da se iskra razumevanja za ovaj Sveti Duh ulije u ne shvaeeni praznik Duhova, jer ee on tada oziveti i ponovo dobiti smisao. Mi treba da zivimo u svetu punom smisla. Onaj koji slavi besmislene praznike, slavi ih kao pristalica Epimeteja. Covek mo ra da uvidi sta je to sto nas povezuje sa onim sto se nalazi oko nas, ono nevidljivo u prirodi. Mi treba da znamo gde stojimo. Jer mi,
!judi, predodredeni smo ne za snen, tup poluiivot, vee za slobo
dan punosvestan razvoj citavog naseg biea .
31