Od Nitzschea potječe pronicava primjedba da se „častohlepni ljudi", dakle ljudi kojima je prije svega važno vlastito značenje, tvrdoglavo opiru da budu ljubljeni. C. S. Lewis također kaže da je iskonska nezaslužena ljubav doduše ono što trebamo, međutim ni u kojem slučaju to nije ona vrsta ljubavi koju želimo. „Mi želimo biti ljubljeni zbog svoje pameti, ljepote, velikodušnosti, ljubaznosti, korisnosti." Ali stvaralačka ljubav onoga koga Dante naziva 'Prvim ljubiteljem' ne zatječe ni trunka od svega toga; tu je dakle mogući predmet njegove ljubavi još doslovno ništa. Nihil.

Možda će nam bezrazložnost ove velike ljubavi sinuti tek kad budemo na kraju svojih sila, kad u životnim uvjetima više ne budemo jednostavno mogli slijediti logiku izjednačene pravednosti. Neka teška bolest,  tjelesna iscrpljenost i upućenost na pomoć možda će nam otvoriti oči za ovo: božanska ljubav (i uspjela ljudska) uvijek je bez razloga; ona stalno ostaje slobodno pruženi dar. 

P. Hans Schaller