Kardiolog Maurice Rallings je u svojoj studiji opisao slučajeve u kojima osobe koje su imale iskustvo bliske smrti govore o prijetećim pojavama, pustim predjelima, o krikovima, hladnoći, mučenju i osjećaju blizine pakla.

P.M.H. Atwater u svojoj studiji razlikuje četiri oblika i četiri stupnja iskustava bliske smrti, a koji su često međusobno povezani. Radi se o neutralnom početnom iskustvu, zatim slijedi neugodan osjećaj plamena, odnosno doživljaj pakla, doživljaj raja i na koncu - osjećaj transcendencije.

"Ono što se tijekom ovakvih doživljaja može činiti pozitivnim ili negativnim može dovesti u zabludu. Otkrila sam, naime, da vrijednost i značenje doživljenog u cijelosti ovisi o osobi koja ima takvo iskustvo i o njenim reakcijama na iskustvo blisko smrti. Začujuče jest da neugodni ili pak paklenski doživljaji mogu u biti nositi pozitivne predznake, koji takvu osobu mogu ponukati da promijeni svoj način života.

S druge strane, opet, ugodni, nebeski doživljaji mogu biti negativni, kada ih oni koji su ih preživjeli koriste kao izgovor za neka svoja djela i postupke, ne bi li istaknuli vlastitu sposobnost, stekli osobnu korist ili pak vlast nad okolinom.

Uspoređivanje iskustava bliske smrti s tibetanskom "Knjigom mrtvih" navelo je Atwaterovu na zaključak da u temelju iskustava bliske smrti leže uzroci duhovnog razvoja čovjeka. Međutim, kako sama ističe, na ovom području predstoje još dugotrajnija i složena istraživanja.

izvor:  Časopis Stella br. 177