ima jedna uzrečica kod nas i oko nas, a koju su obično upotrebljavale naše bake, koja opisuje situaciju, "došli divlji i otjerali pitome", što bi ga u prijevodu značilo, da je netko došao od tamo negdje i svojom arogancijom, svojom bahatošću, svojom "agresivnošću" i t.d. maltretira sve oko sebe. Ne kažem ovo bez razloga, ne kažem da bi se trebalo svađati svaki dan, ali treba nekada i lijepo zamoliti da se takvi maknu da bi se "pitomi" mogli malo na miru poigrati ( čitaj napisati koji članak, ili koji komentar ). ustrajati u svom takvom stavu "divljaštine" i u njoj liječiti svoje frustracije je do kraja bolesno i neprimjerno. O tome također treba razmišljati, ali ne,to ne dopire do njihovih moždanih vijuga. i što onda raditi ? pitomi idu linijom manjeg otpora, pa se negdje ščučure u čošak i iz njega gledaju što se događa, nekad shvate, nekad ne, uglavnom ostaju u svom čošku čekajući svojih pet minuta ( ako ih dočekaju ) jer oni su pitomi nisu divlji, a od divljih ne možeš doći do izražaja. ako i pitomi kojim slučajem podigne glas, vrlo brzo ga divlji pojedu jer su naprosto takvi, proždiru sve oko sebe naravno a samo s jednim ciljem a to je da oni vladaju i dalje. i tako se kolo vrti u krug a kao izlaza nema.

nažalost ili  na sreću ima, izlaza, ima, samo za takvo nešto treba malo dobre volje, malo htjenja i sve može biti dobro, naravno neću sad reći da može biti idealno, ali bolje od nečeg što je trenutno ili što bi eventualno moglo biti.

ovo je kraj i samog serijala već napisanog u naslovu, neću najavljivati na sva zvona svoj veliki odlazak, neću to dozvoliti "divljima", tu zadovoljštinu,  tu zadovoljštinu im neću priuštiti, za njih neka se pobrine netko drugi, ( postoje institucije, postoje osobe kojima je to posao ) moje vrijeme je predragocjeno da bih se bavio njima.

ovim serijalom sam samo želio ukazati na nešto što se eto događa oko nas, a "pitomi" ne mogu, ne žele ili neće dignuti svoj glas i riješiti stvar s divljima. javno nikoga prozivati neću,a iskreno se nadam da će se prepoznati.