Iz gornje konstatacije normalna reakcija bi bila sram.

Definicija srama: Sram je poseban osjećaj koji možemo definirati kao neugodnost zbog nečega što se dogodilo, nečega što se događa ili nečega što slutimo da bi se moglo dogoditi. Sram je osjećaj neugode zbog uvida u vlastitu pogrešku. Ako takvih osjećaja imamo mnogo u važnim formativnim godinama, možemo se početi sve više ponašati tako da izbjegavamo situacije u kojima postoji rizik da ćemo pogriješiti. ( za picajzle: Ljubica Uvodić-Franić, psiholog-psihoterapeut ).

Ljudi kojima nije neugodno zbog loših rezultata koje su postigli mogu biti neosjetljivi na tuđu prosudbu. Psihopatiziranim ljudima, (onima koje nije briga za druge pa ni za drugačija mišljenja, koji su socijalno neosjetljivi i egoistično orijentirani), jednostavno nije stalo što drugi procjenjuju njihov uradak kao loš, zato što im nije stalo do drugih ljudi ni do njihova mišljenja. Egocentrični ljudi ne mogu se zasramiti zbog tuđe primjedbe ili reakcije.

To naravno ovisi i o tome koliko ljudi uistinu drže do svoje okoline, ali i od toga kakva je njihova okolina....

Zaključak: sram je emocija koja proizlazi iz straha, straha od nečeg lošeg, a koliko vidim danas je ovdje objavljeno puno lošeg, a srama nema.