Ovo je samo o jednom aspektu novčane krize u nas: o raširenoj pojavi življenja na tuđoj grbači.

Neka američka kućanica odlučila se rastati od muža. Pošto nije imala nikakvih izvora prihoda, njezina ju je bračna savjetnica pokušala urazumiti, između ostalog, i pitanjima o novcu. „Odakle ćete dobivati novac ako se rastanete?“ – upitala je kućanicu. „Iz zida u supermarketu!“ – spremno je odgovorila naša kućanica. „Kakvog zida“ –čudila se savjetnica. „Pa gurnete karticu u otvor u zidu, a novac vam izađe na donji otvor!“ – objasnila joj je kućanica.

Kad se radi o novcu i zarađivanju, na ovoj su gornjoj razini razmišljanja i mnogi građani Lijepe naše. Ne treba ih posebno tražiti jer su svugdje oko nas.

Susjedinoj djeci, na primjer, bankomat u zidu je njihov imućni ujak s drugog brijega koji doslovno izdržava tu cijelu peteročlanu obitelj – otac (neradnik), majka (neradnica) i troje malodobne djece. Ta djeca jednostavno nemaju priliku vidjeti kako se dolazi do novca i sasvim im je prirodno reći „Dat će ujča!“ kad im nešto zatreba.

Isto su se tako izvještili indirektno tražiti novac od drugih odraslih s kojima dođu u kontakt opisujući što su uspjeli iskamčiti od jednog, drugog, trećeg…desetog rođaka s drugog brijega.

Pitanje je samo časa kad će im taj“ otvor u zidu“ presušiti, a onda? Tko zna? Vidjet ćemo kako će se stvari dalje razvijati.

Drugi primjer: neki je dan prijateljica išla isplatiti gradilište kod odvjetnika. Na putu je srela poznanicu koja već godinama uživa raznorazne oblike socijalne pomoći (nedavno je, na primjer dobila Bandićev stan u Sesvetama) iako ima dobar posao.

Kad joj je prijateljica rekla da nosi novac za isplatu gradilišta, kao iz puške, bez i najmanjeg promišljanja ova joj je druga savjetovala: „Što će ti gradilište? Bolje da novac daš siromasima!“ (Čitaj: njoj).

I takvih je u nevjerojatnim brojevima u Lijepoj našoj. Ufurali su se u ulogu siromaha kojima svi trebaju samo davati i davati…a za uzvrat ništa ne vraćati.

Prividno nezaposleni, lažni branitelji, doseljenici, manjine…u ove skupine ne uračunavam niti umirovljenike, niti opravdano nezaposlene, niti rodilje, niti hendikepirane…itd. itd. makar i među njima u priličnoj mjeri vlada duh uloge siromaha.

I sama sam godinama imala priliku promatrati osobu koja nije imala niti dana radnog staža, koja nikad nije platila nikakav porez, a sad radi na tomu da s četrdeset godina života dobije mirovinu!

Što je to ljudi? Bojim se da mentalitet ispružene ruke za milodare, vlada Lijepom našom. Ni trunka inicijative, nego samo kuknjava o tomu kako su siromasi i kako im je teško.

Ljudi uopće ne razumiju da novac nije energija nego samo mjera kojom se mjeri razmijenjena energija. Energija davanja (prvo treba dati), i energija primanja (a zatim primati).