Kišica sipi, prohladno je a kavica miriši.

Nakon prisilnog izbivanja a i malo godišnjeg nije me bilo neko vrijeme.

Malo analiziram situaciju.Očito da nisam dobrodošla, da sam zalutala ovamo.Remetim mir, sklad, prosvjetljenje. Sa nićim se ne slažem i uvjek imam drugaćije mišljenje.

Izgleda da sam ja ovdje posljednji Mohikanac koji se uvjek bori za pravo razlićitog mišljenja, pritom uočava nebuloze i sve što se uz to pojavljuje.Koji se ne ustrućava iznjeti svoje iskreno mišljenje, pa bilo ono i na uštrob mene.

Pošto smo tu, dolazimo, družimo se, znaći da volimo ovo mjesto. Različitosti su poželjne, ako se nešto komentira nije to napad na nekoga, ali ako se pažljivo ćitaju komentari isćita se svašta. Moje reakcije na to ne izostanu, iako znam da mi je to bez veze. Sad idemo dalje.

Vidjet ćemo što nosi vrijeme.Do tada;

Želim vam lijep i ugodan dan!