U rano jutro jedan se automobil zaustavlja na benzinskoj stanici na rubu grada. U automobilu sjedi cijela obitelj. Obavivši kupovinu, vozač se zaustavlja kod prastarog starca koji sjedi na obližnjoj klupici.

"Starče, rekli su mi da si cijeli život ovdje proživio. Upravo sa svojom obitelji doseljavam u ovaj grad. Reci mi, kakvi ljudi u njemu žive ?"

"Da, oduvijek sam ovdje. Reci mi najprije iz kakvog grada dolazite, kakvi su ljudi u tom gradu ?"

"Eh, bolje da ne pitaš. Zlobni, neuljudni, neuki, primitivni, gradom vlada užasna klika podmitljivih... Bolje da ni ne pričam, ljudi toga grada su jedan od glavnih motiva za selidbu."

"Dakle, činjenica je da i u ovom gradu žive točno isti takvi ljudi", reče starac.

Nekoliko dana kasnije, situacija se ponavlja, zaustavlja se drugi automobil, doseljava druga obitelj. Novi vozač postavlja isto pitanje. Starac odgovara istim protupitanjem.

"Kakvi ljudi žive u gradu iz kojega doseljavate ?"

"Eh, dragi starče, teško je to opisati. Grad je sav u zelenilu, ljudi žive mirno i skladno, odjekuje dječji smijeh po parkovima. Danima se već opraštamo teška srca od dragih susjeda. Ljudi se tamo uvijek jedni na druge mogu osloniti. To je krasna zajednica. Da nismo prisiljeni zbog posla, nikad se otamo ne bi odselili. Ljudi su u tom gradu najveće bogatstvo. Reci, kakvi su ljudi ovdje ?"

"Dakle, činjenica je da i u ovom gradu žive točno isti takvi ljudi", reče starac.  

( meni je autor nepoznat, ne sjećam se da li sam priču negdje čitala ili slušala od nekoga - molim da ga spomenete ako je vama poznat )