Jučer sam dobila mail, kratak, no loših vibracija. Na prvu loptu uhvatila me je panika. Nisam razumijela. Jesam li nešto krivo napisala? Možda nekoga previše citirala? Možda se je potkrala neka VELIKA greška???

No čitajući, shvatila sam da se jedna osoba samo osvrnula na moj tekst i dopunila svoje mišljenje u isti. Inače nemam s tim problema jer svatko ima svoje mišljenje i pravo izraziti ga, te zašto ne bi izmijenili svoje stavove?! Međutim, ono što me je potreslo (prestrašilo) je način i ton izražavanja tog mišljenja. Osoba je onako „s visine“ ukazala koliko je moj pogled neprihvatljiv, te da je ono što oni predstavljaju ispravno (naravno).  Samo što nije rečeno - glupačo, kakav je to tekst? 

Ne razumijem kako netko može biti toliko isključiv i misliti/vjerovati da je jedino on/ona u pravu? Kako može poželjeti napisati mail još s takvim tonom (da li ga je itko pitao za mišljenje, pa se je osjećao pozvanim za tako nešto)? Koji je cilj toga? Uvući drugu stranu u prepirku? I onda?

Miroljubiva sam osoba (bojim se i previše) i jasno mail samo obrisala. Nema smisla objašnjavati nekome tko ne želi uvidjeti veličinu ovog našeg svijeta, niti RAZNE prekrasne načine koje imamo na raspolaganju za svoj rast i razvoj. Nikome se ne moram opravdavati, osim imati čistu savjest.

No, čak i kad pogriješimo, nikako ne zaslužujemo tuđu pokudu ili vrijeđanje. Jasno mi je, jasno, takve osobe privlačimo u svoj život zakonom privlačenja, da bi osvijstili iskustva koje trebamo još naučiti. Stoga ću danas probaviti ovu crticu i otpustiti je. Uvjeriti se da je gotova za mene.

Također, svjesno odlučujem ostati mirna, uvjerena u moj stav, poštivati stav drugih, te sretati samo dobronamjerne ljude koji me podržavaju i bodre na ovom putu. Hvala im unaprijed.