PROČITANO

472

PUTA

OD 14.01.2018.

....Borba za subotnje promjene (2 dio)....

...borba je trajala skoro godinu dana....al ja nisam posustajala....

...i kao i sve velike stvari koje započimaju prvim korakom... ja sam zakoračila i ...

1. Najprije sam se riješila muža (u točno 39 minuta)
2. Počela sam spavat subotom do 10 sati
3. Odlazim u mesnicu 1 do 2 puta mjesečno (i to oko 12 sati nakon što popijem kavu...ako nemaju mesa za mene kažem: „Nema veze kupit ću u susjeda!“ – dakle oni brinu o tome da uvijek ima sve za mene
4. Odvikla sam gospodu u firmi i uskratila im svoj dolazak (sad kad me vide kao da vide Boga)

5. Počela sam izlazit na kavu svake subote točno u 15 sati! Vrlo nezgodan sat čak i za mene!!.. ali...
nepospremljeno suđe, roba...sve je ostajalo na stolu!!!!

Tada je nastala panika! Mama me napadala da kako ne mogu doć do nje. Ona se brinila za mene i svoje unuke i to što nas nikad ne vidi – a ja sam odgovarala da je ona pokretna žena i da može doć do mene...ali da sam ja na kavi, pa dok me nema da spremi šporko suđe sa stola...

Tada su počeli razgovori drugog tipa: Kakva si ti to žena? – ja sam odgovarala da djeca i tako spavaju posije ručka i da je bolje da im niko ne klapa suđem po kući
Treći tip napada bio je: Kakva si ti to majka? – ja sam odgovarala da su djeca već velika i da ih kao svaka majka moram naučit da spreme iza sebe!
Četvrti tip napada bio je: Pa ti si sebična! - a ja sam odgovarala da nisam bila sebična dok sam njima svaki dan kuhala ručak te da i u avionu upozoravaju da roditelj najprije spašava sebe, a onda dijete!
Na peti tip napada i izjave: Ali ti to moraš! – ja sam odgovorila: "Subotom jedino što MORAM je popit kavu u 15 sati!“

Kad je vidila da je cijela obitelj protiv mene, nevista je, da se ne primjeti počela subotom zvat moje na ručak. Tako bi me oni vidjeli, pa ja ne bi trebala ić do njih. I svaki put ista scena... u 14,30 ja bi se digla sa stola i rekla: Izvinite moram ić na kavicu!

Jako su se dugo koprcali i borili protiv novo-nastale situacije, ipak su s vremenom svi prestali zapitkivat! Godinu dana (ajme što su se dugo opirali) svake sam subote sjedila na nekoj kavi u jednom te istom kafiću (ne znam ni kako se zove) i od svih kava pamtim samo dvije...ostale sam samo odsjedila.... (kafić se zove Pupa! HA! Eto saznala sam nakon mjesec dana istraživanja)