Petak je....praznik od tri neradna dana pred nama...malo manje posla nego inače i malo više vremena za Magicus, za chat...za čitanje i razmišljanje......

Dok sam maloprije razgovarala sa virtualnim prijateljima....lijepo sam osjetila kako se ljubav u meni i iz mene prelijeva...buja, nadolazi....i u jednom času se upitah: kako je to moguće???

Već u slijedećem, odgovor mi nije bio važan.

Nikada se nisam olako razmetala sa pojmovima kao što su: ljubav, naklonost, prijateljstvo..jer smatram da je to sve jako vrijedno...mada stvarno ne škrtarim u pokazivanju osjećaja. Moja radna kolegica (stol preko puta mene), se često ljuti kako mogu biti takva, kako mogu da svakoga opravdavam, volim (idem joj na živce), kaže mi da sam majka Tereza, sa tonom negativnosti....ali se ja ne obazirem. Samo se smješkam i kažem: takva sam....

Ali, nisam htjela o tome....htjela sam reći da odistinski  kada našpišem nekome od vas „grlim te“ ili „ljubim te“, da to zaista osjećam, ne mislim nego osjećam....i čudim se kako se može osjetiti takva naklonost prema nekome virtualnom. Ali u stvari me ni ne zanima. To je tako i ja se radujem. Nedostaje dodir, pravi zagrljaj, živa riječ...a opet ljubavi na pretek....

Ipak zanimljivo je kako sam se za neke ljude naprosto „zaljepila“.....kako mi nedostaju kada nema njihovih članaka, kako prvo čitam ono što su oni postavili, pa onda druge članke.....ali znam sve je to Ljubav. Bez obzira na virtualu, na daljinu, na „nepoznavanje“.....ljubim vas.......