AKO SE ODVAŽIŠ POGLEDATI JE

 

25. listopada

 

Osuđenik si na smrt. Jedino još ne znaš

kada će presuda biti izvršena. Smrt ide ukorak s tobom:

svakoga dana, svake noći, na svim putovima.

Ali sve dok je ne osjetiš na vlastitome tijelu

ili je ne pogledaš izbliza kod nekog dragog čovjeka,

želiš živjeti kao da smrti i nema.

Pa ipak svakoga jutra tvoje novine donose

nov popis mrtvih. Između redaka pojedinih članaka

nalaziš bezimene, žrtve rata i nasilja, prirodnih nesreća,

srušenih zrakoplova. Mnogi koji gube svoj život na našim

ulicama. Ljudi o kojima tisak iscrpno izvješćuje jer su

postali žrtvama zločina. Možda i sam nosiš cvijeće na grob.

Pa ipak bježiš, i ne pomišljajući na vlastitu smrt.

Smrt je činjenica. Zatvotiti oči ne pomaže.

Čak može biti vrlo spasonosno misliti na svoju smrt.

Imajući vlastitu smrt pred očima,

ti vidiš bolje pravu mjeru, stvarnu vrijednost svih stvari.

Vidiš bolje kako si malen i koliko ograničen.

Postaješ uviđavniji, dobrohotniji prema drugima

i možeš više uživati male svakodnevne radosti.

Sretnije ćeš živjeti ako potisnutu smrt izvućeš iz podsvijesti

i odvažiš se pogledati je - kao smisleno ispunjenje

plodnoga života i kao konačno prihvaćanje

u besmrtnu ljubav.

 

PHIL BOSMANS