Svi znamo kakav je osjećaj napokon dobiti nešto što želimo, da bi nas odmah poslije preplavio osjećaj kako to  ne zaslužujemo.

Nevažno, bio to auto, novi posao ili izlazak s nekom fenomenalnom osobom, iznenadno otkrivamo da nismo dorasli toj situaciji.

Nešto u nama tada poželi odbiti taj dar svemira, najčešće zbog toga što se u toj situaciji od nas očekuje da o sebi razmislimo na potpuno novi način i upitamo se zbog čega bi mi trebali imati nešto što drugi nemaju.

Ako takvog osjećaja manje vrijednosti postanemo svjesni to nas može dovesti do toga da sabotiramo sami sebe i svjesno odbacujemo dar koji nam je ponuđen. Zbog toga je najbolji način, ako želite izbjeći sabotažu i odbijanje jednostavno se preokrenuti u stanje zahvalnosti, izbjegavajući postavljanje pitanja zaslužujemo li nešto.

Pitanje zaslužujemo li mi ili bilo tko drugi nešto nije u našoj jurisdikciji. To su teme na koje ne možemo dobiti odgovor, bez obzira koliko o njima razmišljali i argumenata upotrijebili. Ono što znamo sigurno je da sudbina ima svoje načine uspostavljanja ravnoteže i da većina stvari na kraju završi u savršenoj ravnoteži i feru.

Sudbini možemo potpuno vjerovati kada poklon sudbine

 stigne na naša vrata. Ono što trebamo napraviti je prihvatiti ga i potruditi se iskoristiti ga najbolje što možemo. Prihvaćanje poklona sudbine sa zahvalnošću umjeste s postavljanjem pitanja je  znak naše skromnosti i ljudskosti.

Kada u naš život uđe nešto što mislimo da ne zaslužujemo, moramo se svjesno potruditi ne razmišljati o tome zaslužujemo li mi to ili ne, jer su i tako takve stvari izvan našeg utjecaja. Svaku sumnju bismo trebali zamijeniti nježnosti u našim srcima i pretvoriti u zahvalnost.

U takvim trenucima poklon koji ste primili držite čvrsto u svojim rukama i recite «hvala» sudbini koja vam ga je udijelila.