1. Uzgoj i sadnja

EKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ ORAHA
Od ekoloških uvjeta koji najviše ograničavaju intenzivan uzgoj plemenitih sorata oraha, svakako su klimatski čimbenici, a od klimatskih čimbenika najštetnije su niske temperature zraka u početku vegetacije (kasni proljetni mrazevi). Upravo ta osjetljivosti oraha u proljeće, kad se zbog niskih temperatura smrznu muški (rese) i mladice s lišćem i ženskim cvatovima, ograničava njegovo podizanje samo na prikladne položaje. Ti prikladni položaji obično su položaji na kojima uspješno raste i rodi vinova loza. Međutim, u novije vrijeme u nas i na tržištu može naći kasnotjerajućih plemenitih sorata (cijepljeni orasi), koje mogu rasti i roditi i na netipičnim vinogradarskim položajima. Te sorte dovoljno kasno se '' bude'' , pa time najčešće ''propuste '' kasne mrazeve koji se pojavljuju u određenom kalendarskom razdoblju. Za uspješan uzgoj oraha važna je i dužina njegove vegetacije. Naime, u kontinentalnom području naše države vegetacijsko razdoblje (teorijski od početka travnja do kraja rujna ) za vrlo kasnotjerajuće orahe (kao i za druge voćke koje zahtijevaju dugu vegetaciju) nije dovoljno dugačko, pa ujesen (dolaskom ranih jesenskih mrazeva ) ne mogu dozoriti plodovi, a što je još gore ne dozore ni jednogodišnje mladice koje se u oštroj zimi smrznu (skupa s rodnim pupovima). Svaka voćka, pa i orah osjetljivija je na zimsko smrzavanje pupova, šiba i višegodišnjih grančica i grana prije nego što uđe u duboko zimsko mirovanje (kasnu jesen), kao i kad prođe to duboko zimsko mirovanje, tzv. fiziološko mirovanje i uđe u ekološko (prisilno) mirovanje. Naime, ekološkom mirovanju orah je prošao ''zimski san'' , često mu u siječnju povišene zimske temperature pobude blago kolanje sokova i onda pak u veljači često nastupe vrlo niske temperature, koje izazovu smrzavanje. Orasi koji imaju kraću vegetaciju (kojima drvo dozori do kraja vegetacije) i oni koji su u dobroj kondiciji (koje nije iscrpila suša, biljni nametnici, preobilan rod) bolje će podnijeti niske zimske temperature. Kasni proljetni mrazevi prouzrokuju smrzavanje tek istjeranih mladica već pri 0°C do - 1°C. Računa se da je za uspješan uzgoj oraha dovoljno oko 750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Za sušnije podneblje kao što je naše primorje bilo bi potrebno ljetno natapanje oraha, i to mjesečno s 40 – 50 mm vode. Za plantažni i intenzivan uzgoj oraha treba odabrati duboka i propusna tla, s reakcijom tla pH 6,5 – 7,5 s 2, 5 – 3 posto humusa.

PRIPREMA TLA ZA SADNJU I SADNJA
Treba voditi računa o specifičnosti orah u pogledu reakcije tla i sadržaja hraniva u tlu te u vezi s time o agromeliorativnim i hidromeliorativnim zahvatima. Za uzgoj oraha u intenzivnim plantažama preporuča se sadnja samo kvalitetnih sadnica, cijepljenih plemenitih sorata oraha. Nakon sadnje bilo bi dobro (osobito na tlima slabije kakvoće) oko svake sadnice oraha dodati 20 – 30 kg stajskog gnojiva, vodeći računa da se gnoj ne stavlja izravno na korijen ni blizu korjenova vrata. Stajski gnoj stavlja se u obliku vijenca samo nekoliko centimetara ispod površine tla. U nasad je potrebno posaditi nekoliko sorata radi stranooplodnje i boljeg podudaranja cvatnje ženskih i muških cvatova.

IZBOR UZGOJNOG OBLIKA
Za plantažni uzgoj oraha preporučuje se uzgojni oblik ''vaza'' za taj uzgojni oblik sugeriramo visinu debla oko 140 cm (od tla do najniže primarne grane). Pri toj visini debla možemo računati na mehaniziranu berbu oraha tresačima, a tako visoko deblo povoljno utječe na smanjenje bujnosti, početak rodnosti, gustoću sadnje, uravnoteženje vegetativnog i generativnog rasta, a sve u cilju bržeg dospijevanja u punu rodnost. Bez obzira jesu li sadnice posađene u jesen ili u proljeće (preporuča se jesen) prikraćujemo ih samo u proljeće na oko 180 cm visine. Sadnica se prikraćuje 0,5 cm iznad pupa i tu ranu treba obvezatno premazati voćarskim voskom jer rane oraha teško zacjeljuju. Ispod mjesta prikraćivanja potjerat će vršni pup i postrani pupovi. Od tri gornja pupa odabrat ćemo tri (vršni i dva pupa ispod vršnog) koji će tvoriti tri osnovne grane budućeg uzgojnog oblika ''vaza''. Te grane moraju biti raspoređene uzvojito i udaljene jedna od druge najmanje 20 cm. Kako bismo to omogućili, već u proljeće u vrijeme bubrenja ostavljamo ta tri pupa, a sve druge uklanjamo. U sorata u kojih grane rastu više okomito skidamo sve nabubrene pupove, a na odabranim mjestima pojavit će se iz suočica mladice koji će imati vodoravniji rast. Tek u trećoj godini, u proljeće, te se tri osnovne grane prikraćuju za jednu trećinu. Prikraćuju se na vanjski pup (iz kojeg će mladice rast prema van) tim rezom potičemo razgranjenje primarnih grana – potičemo rast sekundarnih grana. Podrazumijeva se da pri nejednakoj razvijenosti osnovnih grana ne prikraćujemo sve za jednu trećinu. Jače razvijene grane treba prikratiti jače, a slabije, možda nikako. Bitno je da je njihova visina poslije reza ista, jer samo tako će grane biti ravnopravne u razvitku. Tijekom ljeta na prikraćenim primarnim granama pojavit će se mladice koje će činiti sekundarne grane. Neke od njih ljetnim ćemo rezom ukloniti, ostavit ćemo one koje rastu sa strane primarne grane i udaljene su najmanje 60 – 70 cm od osnovice primarnih grane. Četvrte i sljedećih godina primarne grane u proljeće prikraćujemo za četvrtinu ili trećinu dužine da bi se potaknulo razgranjenje sekundarnih grana, kao i danje razgranjenje tercijarnih grana na prijašnjim sekundarnim granama. Poželjno je da sekundarne grane budu razmještene na primarnoj grani i udaljene jedna od druge 50 – 80 cm. Pri osnovici primarne su grane duge 70 – 80 cm, a dalje prema vrhu sve kraći. Od četvrte godine na sekundarnim će se granama oblikovati tercijarne, a na njim rodne grane IV. stupnja itd. U kasnijim godinama održavat će se postignuti uzgojni oblik s dovoljno rastresitom krošnjom. Dakle, tih godina bit će dovoljno ako se orah orezuje svake 2 – 3 godine i to ponajprije uklanjanjem izrođenih grančica i zarubljivanjem primarnih grana do željene visine (ovisno o gustoći sadnje i međusobnom zasjenjivanju, na primjer ako je razmak 10 m, visina stabla ne smije biti viša od 7 m).

MEĐUKULTURA
Uzgoj međukultura u nasadu oraha je dopunski sistem održavanja tla. Primjenjuje se u mladim i manjim nasadima ako postoji veliki međuprostor, ako je tlo plodno i strukturno (naravno, pod uvjetom da potkulture ostavljaju voćkama dosta vlage i hranjivih tvari). Dok su voćke mlade, u voćnjacima je veliki prostor bez sjene pa ga treba iskoristiti. Zato se u mladim nasadima oraha, počevši od podizanja pa sve dok se voćke ne razviju i počnu plodonosnost, mogu uzgajati razne potkulture. Pri tome je od najvećeg značaja da se izvrši pravilan izbor usjeva koji neće škoditi orahu. Koliko će se godina potkulture uzgajati u mladom nasadu ovisi prije svega o gustoći sadnje, intenzitetu rasta i početka pune rodnosti voćaka. Neki usjevi koji se uzgajaju kao potkulture bolje podnose zasjenjivanje pa se mogu sijati i kad voćke narastu, dok ga neke ne podnose pa se mogu uzgajati samo u mladim nasadima kod kojih se još nije razvila krošnja. Kada nasad oraha stupi u razdoblje plodonosnosti, mora se izbjegavati uzgoj potkultura koje bi ometale redovitu zaštitu protiv bolesti i štetnika, berbu i druge operacije u voćnjaku. Prema djelovanju na voćke potkulture mogu biti korisne, manje korisne i štetne. Korisne potkulture su prije svega jednogodišnje leguminoze, okopavine, kao što su niska mahuna ili grah, bob, grašak i soja. One poboljšavaju strukturu tla i povećavaju količinu dušika u njemu. Rani krumpir, tikva, krastavac, bijeli i crveni luk, paprika, lubenica i dinja, jagoda i druge biljke vrlo su cijenjene kao potkulture, ali traže intenzivnu obradu, redovitu i obilnu gnojidbu. Manje korisne, podnošljive ili malo škodljive potkulture su biljke za stočnu hranu, kao što su grahorica i stočni grašak u smjesi sa zobi i raži, lupina, rani krumpir i dr. Štetne potkulture su visoke biljke koje oduzimaju puno vlage i zasjenjuju voćke. U tu skupinu spadaju prvenstveno žitarice, industrijske biljke (suncokret, konoplja, lan), dugovječne biljke za stočnu hranu, a naočito lucerna, jagodasto voće poput maline, ribiza i ogrozda. Žitarice su nepovoljne zbog gustog sklopa biljaka i velikog transpiracijskog koeficijenta, isušuju tlo u kritičnom razdoblju (svibanj - lipanj), tlo osiromašuju hranjivim tvarima. Lucerna je nepovoljna zbog toga što ima dubok korijenov sustav, tako da od ostalih biljaka konkurira ishrani voćaka.