Prijevod i objavljivanje prve protestantske verzije Biblije na engleskom „autorizirala" je „najmudrija luda u kršćanskom svijetu" . Ona tj. on dospio je na englesko prijestolje 1603., ali je ubrzo postao nepopularan zbog svojih „odvratnih navika i gadne naravi". Pravio se učenim čovjekom na polju teologije i filozofije, ali njegovo je znanje bilo plitko i površno. Valjao se u prljavštini, moralnoj i fizičkoj, ali bijaše obdaren određenim lukavstvom kojeg su njegovi suradnici zvali „nekakvom iskrivljenom mudrošću".

Za svoje novo izdanje Biblije kralj James I izdao je skup osobnih „Pravila" koja su prevoditelji trebali slijediti, a naredio je i da se krene s radom na popravljanju biblijskih izdanja, iako tomu nije doprinio niti jednim jedinim novčićem. Rad na reviziji započeo je u prvim mjesecima 1607. godine. Odboru od 47 (u nekim zapisima stoji 54, a u drugim 50) članova trebalo je dvije godine i devet mjeseci da redigiraju Bibliju i pripreme je za tisak.

Svaki djelatnik za svoj radni doprinos dobivao je po 30 šilinga tjedno.
Po dovršetku obimnog posla 1609. godine zbio se jedan neobičan događaj. Redaktorove rukopise onoga što se danas naziva „Biblijom kralja Jamesa" prevoditelji su predali samom kralju kako bi ih on konačno odobrio. „Bilo je očigledno da James nije kadar provjeriti i urediti njihovu verziju, pa je rukopise proslijedio Sir Francisu Baconu... najvećem geniju svih vremena."5
Sir Francis Bacon (1561.-1626.) bijaše višestruko nadaren čovjek, pravnik, jezikoslovac i skladatelj.

Ovladao je svakim područjem kojeg se bio prihvatio: matematikom, geometrijom, glazbom, pjesništvom, slikanjem, astronomijom, klasičnom dramom i pjesništvom, filozofijom, poviješću, teologijom i arhitekturom. Imao je velike težnje i ambicije, a smatra ga se ocem suvremene znanosti, čovjekom koji je preustrojio suvremeno pravo, pokroviteljem suvremene demokracije a moguće i preporoditeljem Slobodnog zidarstva. Njegov život i djela opsežno su dokumentirana, a njegova intelektualna dostignuća izuzetno cijenjena, posebice u akademskim krugovima. U dobi od šesnaest godina poslan je u Pariz „izravno od strane Kraljice" te je ondje proučavao egipatsku, arapsku, indijsku i grčku filozofiju, osobito se posvetivši drevnim misterijama te njihovim obredima i ceremonijama.

Osobno je zabilježio da je za vrijeme boravka u Parizu osmislio tajni sustav kodova kojeg se može umetnuti u neki dokument a da to ne pobudi ničiju sumnju. Dok je živio u Europi, Francis Bacon bio je iniciran u tajnoviti Red vitezova templara te je saznao neku vrlo osebujnu tajnu. Prije povratka u London, putovao je Francuskom, Italijom, Njemačkom i Španjolskom, a u dobi od dvadeset godina potpuno se posvetio proučavanju prava. Na temelju vlastitog shvaćanja tajnih podataka što ih je saznao tijekom svoje inicijacije u templarski red, došao je na ideju da ponovno aktivira razna
tajna društva te je 1580. osnovao tajno Rozenkrojcersko književno društvo
(Rosicrosse Literary Society) u Gray's Innu.

Kasnije iste godine utemeljio je „Ložu slobodnih i prihvaćenih ili umovanju sklonih Slobodnih zidara" (Lodge of Free and Accepted or Speculative Masons), također u Grav's Innu. Dana 25. lipnja 1607. Sir Francis Bacon imenovan je glavnim pravobraniteljem i najvišim savjetnikom Krune. Vladi je predočio nove ideje u vezi reformacije Crkve te mu je službeno naloženo da započne s restrukturiranjem Biblije. Pregledom dokumenata u arhivi Britanskog muzeja pokazalo se da još uvijek postoje izvorni spisi koji se odnose na važne metode rada povezane s udjelom Sir Francisa Bacona u uređivanju oba Zavjeta: I Starog i Novog. U njima se otkriva da je on osobno odabrao i platio redaktore Novog zavjeta, koji su svoj zadatak dovršili po uputama dugogodišnjeg Baconovog prijatelja, dr. Andrewsa. Prvi rukopisi Biblije na engleskom jeziku ostali su u Baconovom posjedu gotovo godinu dana.

Tijekom tog vremena: ...različite stilove prevoditelja objedinio je u okviru cjelovitosti, ritma i metodike šekspirijanske proze, napisao je Predgovore i razradio čitavu shemu Autorizirane verzije.

Osim toga, tajne je informacije šifrirao u Starom i Novom zavjetu. U jednom
drevnom spisu zabilježeno je da je prava povijest ranoga Kršćanstva bila poznata incijatima Reda vitezova templara, a prvotno je:
...priopćena Hughu de Payensu od strane Velikog svećenika Reda Hrama (nazarenske sekte), stanovitom Teokletu, nakon koje su je saznali neki Vitezovi u Palestini.

Kada govorimo o mjesecima Baconovog uređivačkog rada na Bibliji, njegov biograf, William T. Smedley, potvrdio je obim uređivačkog posla:

Naposljetku će se dokazati da cijela struktura Autorizirane Biblije počiva na radu Prancisa Bacona. On je bio revni proučavatelj ne samo Biblije već i ranih rukopisa. Zdušno je proučavao sv. Augustina, sv. Jeronima i ostale pisce teoloških djela.

Po dovršetku uređivačkog rada, Sir Francis Bacon i kralj James I imali su niz sastanaka kako bi razjasnili urednička pitanja povezana s novom Biblijom. U to je vrijeme kralj James naredio da se sastavi „Posveta Kralju" i umetne u uvodne stranice. Htio je, k tomu, da na naslovnoj stranici bude rečenica „Određeno da se čita u crkvama". Ta je objava pojašnjavala da je kralj James osobno Crkvi [engleskoj] izdao „posebnu zapovijed" da se treba koristiti upravo ta verzija Biblije, a ne široka lepeza grčkih i latinskih, u tom dobu opće prihvaćenih, Biblija vulgata. Njegovi su razlozi bili osobni jer kralj James je prethodno uputio redaktore da „brane Kraljev položaj" prilikom restrukturiranja tekstova. Ovo je doživljeno kao pokušaj da se protestantska Biblija distancira od katoličke verzije.

Protestantske verzije Biblije tanje su za sedam knjiga od katoličke verzije, a raznorazne crkve nikada se nisu složile oko jednoobrazne Biblije. U svojim prijevodima Prve Petrove poslanice, (2:13), izraz „caru kao vrhovniku" redaktori su promijenili u „kralju kao vrhovniku". Budući da je Biblija kralja Jamesa napisana u svrhu potpore kraljevom autoritetu, kasnija ju je Crkva često spominjala kao onu koja nam dolazi od „autoriteta", te je kasnije prikazivana kao službeno „autorizirana" (odobrena). U narednim revizijama riječ „autorizirana" probila se na naslovnu stranicu, a još kasnije štampana je na koricama, dajući novoj Bibliji kralja Jamesa privid vjerodostojnosti.

Bibliju kralja Jamesa mnogi danas smatraju „izvornom" Biblijom i stoga „pravom", a sva kasnije prerađena izdanja običnim krivotvorinama koje su iskonstruirali „rafinirani kritičari". Drugi misle da je Biblija kralja Jamesa
„autentična" i „autorizirana" te da predstavlja izvorne riječi autora na engleski prevedenih iz „izvornog" grčkog teksta. Međutim, „izvorni" grčki tekst napisan je tek negdje sredinom četvrtog stoljeća, kao prerađeno izdanje nekih spisa na aramejskom i hebrejskom skupljenih desetljećima ranije. Ti raniji spisi više ne postoje, a Biblije koje imamo danas višestruko se razlikuju od prvih napisanih Biblija. Što je bilo napisano u „pravim izvornicima" - doista nije poznato. Važno je upamtiti da riječi „autorizirana" i „izvorna", kada ih se primjenjuje na Bibliju, ne znače „nepatvorena", „autentična" ili "prava"...

nastavlja se