O EZOTERNOM I DUHOVNOM
Ezoterno i hermetičko je jedna stvar.
Duhovno i rad na svijesti je druga stvar.
Duhovno se ne bavi ezoternim misterijama, ključevima, znanjima i tako dalje. Duhovni rad na sebi ide direktno u izbuđivanje vlastitog duha koji će se manifestirati u tijelu. Najljepši cvijet takvog rada meni osobno je Zen Budizam.
Nažalost, Zapad nema izgrađenu čistu duhovnu tradiciju oslobođenu kršćanske dogme, tako da je stvaran rad na sebi usko povezan sa ezoternim.
No postojale su individue koje su ostvarile visoke stupnjeve prosvećenja poput Sv. Franje Asiškog, Sv. Augustina, Maister Echarta, Tier de Shardena i drugih.
Ezoterno i hermetično, s druge strane, koristi veliki broj ezoternih znanja i misterija iz raznih nasljeđa, kao na primjer egipatskog, keltskog i nordijskog, perzijskog, grčkog ili bilo kojeg drugog.
Ezoterno u sebi sadrži i duhovno, ali je pristup dolaska do pretpostavljenog cilja sasvim drugačiji.
Ezoterno je u većini slučajeva vezano za razna bratstva ili pak Škole Misterija. Ono podrazumijeva i izučavanje ritualne strukture misterija, specifičnih unutarnjih i vanjskih harmoniziranja, kabalističke principe, zvijezde, elementarna bića i još mnogo, mnogo drugih stvari.
Duhovno se time ne opterećuje jer suštinski za samu realizaciju bića nije bitno.
U svim hermetičnim društvima ili bratstvima postoji jedno pravilo, a glasi – da se jedan dio učenja predaje pismeno, jedan dio usmeno, a zadnji dio učenik mora sam intuicijski odraditi.
Tako je i sa mnogim dijelovima prakse. Ono što piše u regularnim izvorima o samoj praksi ne mora biti i potpuno.
Možda neke druge prakse poput vještičarstva omogućavaju samoinicijacije i samostalno učenje, ali kod hermetičkih i okultnih znanja učenik ne može doći do ispravnih relevantnih informacija bez autentičnog Reda ili majstora. Tako je sustav posložen još od starog Egipta.
bglavac
edin.kecanovic
