Ljetopisac Gojak opisuje gladne godine u Zabiokovlju. Što on izostavi, isprede narodna mašta: - Udovica ,Anđelija u potrazi za hranom siđe na Podvisuč (danas Radmanove mlinice). Ako do večeri ne donese torbu brašna, njenih četvoro djece umrijet će od gladi.

Uzalud je kucala na vrata Visuca, gdje stolovahu gospodari mlinica, pa siđe na Cetinu i zaiska milost. "Evo ti Cetine pa nahrani dicu ribom i rakovim"!, zlurado odsječe mlinar. "Neka bude tako, a kako mojoj dici, daj Bože i tvojoj i gospodarin tvojim!" - reče Anđa i s praznom torbom skoči u Cetinu. Zaprepašteni mlinar čupao je kosu dok su mlinska kolesa lomila Anđine kosti.

Prođe ljeto i zima prođe, a proljeće donese oluju. Uskovitlaše se oblačine, ošinu munje po Visučju i razore kulu. Nabujala Cetina provali ustave, odnese mlivo i mlinara ribama za hranu. Nekoć ponosni Visuč kao babin zub strši i opominje i bahate i site. Ostaci Visuča "vise" na hridini 270 m ponad Radmanovih mlinica. Do ruševina se vozi 2 km cestom put Sviništa, a zatim penje 15 minuta oputinom.

Izradio: ilijaveselica.com

Kategorija: Spomenici, album: Cetinske legende (utvrde)