Jutro George, kako si spavao, upitam ja…..kako?……kako?,….kakvo je to pitanje,uzvrati G kako se može spavati u automatu od kave, nikako, jedino što mi je bilo mirisno, ali zapravo jako neudobno, mislio sam na tebe pa mi je bilo lakše. Zar nismo gotovi ja i ti,počnem ja, rekao si mi što si imao reći i zar nije vrijeme da odeš. Je, skoro da je vrijeme ali ti imaš još malo posla a to znači da mi moraš pomoći da izađem iz ove kutije metalne.  Kako?.....ja ne znam kako da ti pomognem , da idem po kliješta, kacavidu, čekić…..reci?.....joj..:)))))) nasmije se G. kakva nemaštovitost, nedostatak ideja, kakva prizemljenost, ne mogu vjerovati, trenutno pričaš sa automatom za kavu i vjeruješ da čekić i kliješta mogu riješiti moj problem. Da bi ja mogao napustiti ovu kutiju i otišao tamo gdje mi je mjesto ti moraš vjerovati da je to moguće , ti moraš vjerovati da je ovo bajkovita stvarnost, ali ti trenutno ne vjeruješ u ništa, još uvijek smatraš da si malo skrenula sa pameću i da ti se glasovi pričinjaju….jel tako?.......je, priznam ja,……sjećaš se one priče o žapcu, princezi i poljupcu?…..da, uzvratim ja, ti si sad žabac a ja princeza?....ma gle ti meni umišljenosti, reče G., misliš dakle i da si ljepša od mene…..pa po kriterijima zemaljskim rekla bih da jesam, uzvratim ja, ili ako smatraš da sam ja žaba a ti princ, pa hajde poljubi ti mene ali ti samo pričaš priče, držiš prodike, kažeš da sam  umišljena i zapravo praviš se jako pametan……znaš što, ajde daj mi tu kavu, pa da idem a ti traži drugu žrtvu za izlazak iz svojih problema…..čekaj, strese se G a s njim i cijeli aparat, postoje dva načina da riješimo moj problem prvi je da me ipak ištekaš iz struje, ne brini za kabel možda će te samo malo stresti struja ali kao što sam ti rekao ljubav je u pitanju a drugi je da me poljubiš u ovo moje zeleno oko, sočnim poljupcem, možeš li to....ha...a zatim zaplešimo uz ovu divnu glazbu, znam da je tvoja omiljena.(G. me lovi na sentiš)

Znaš što G, sjećaš li se ti priče „Taras Buljba“…..sjećam,reče G uznemireno, ali ja bi da se vratimo na bajku  „Žaba i princeza“…….nećemo, nasmijem se ja, biti će kako ja kažem ovaj put…..nema ištekavanja iz struje jer bi me mogao ubiti, neću te poljubiti jer te ne volim dovoljno, ovaj put si ti jako umišljen no za ples sam uvijek raspoložena.

Čim je glazba završila kažem ja G., u priči „Taras Buljba“ otac kaže sinu ja sam ti život dao ja ću ti ga i oduzeti.

I tako skinem ja cipelu, osvrnem se da li me tko gleda, ne gleda…J))))……J)))))….držim je u ruci, promotrim štiklu od 8 cm i razbijem zeleni ekran automata. Iz susjednih kancelarije poskakaše ljudi da vide što se dogodilo a ja mrtva-hladna odgovorim, aparat je eksplodirao, nemam pojma zašto. Netko je promrmljao, a inako nije ništa valjao, kava mu je bila grozna doda drugi, a treći reče bolja je bila kava iz aparata na prvom katu. Ma htjela sam mi reći, što je vama ljudi pa to je George, kuhao je najbolju kavu, bio je zaljubljen u mene, upravo smo otplesali zadnji ples.

Ali ne bi oni to nikada razumijeli a nećete ni vi.