PAVAO RITTER VITEZOVIĆ

Jedan od najvažnijih ljudi hrvatskog kulturnoga i povijesnog razvitka u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, Pavao Ritter Vitezović, tu značajku dobiva više kao anticipator, nego kao stvarni pokretač zbivanja u kulturi, politici i znanosti.

Rođen u Senju 7. siječnja 1652. u obitelji njemačkog vojnika doseljenika koji je prihvatio hrvatstvo, Vitezović ide u red ljudi kojima je suđeno da se probijaju teže i mučnije, osobito ako se brinu o općem dobru do kojeg je, prema njegovim riječima, malo komu stalo.

U Zagrebu je završio isusovačku gimnaziju dok je njezin rektor bio Juraj Habdelić, a daljnje obrazovanje stjecao je družeći se s obrazovanim ljudima. Jedan od njih bio je polihistor Weikhart Valvazor. Vitezovićeva je zasluga što je zagrebački biskup Mikulić kupio bogatu Valvazorovu knjižnicu, čime su stvoreni temelji zagrebačkoj Metropolitani.

Spomen ploča na zgradi u kojoj je djelovala Hrvatska državna tiskara kojom je upravljao Pavao Ritter Vitezović

Godine 1694. povjerena mu je uprava Zemaljske tiskare, prve u Zagrebu i Banskoj Hrvatskoj.

Budući da je objavljivao različite povijesne spise koji su pokazivali da zna dosta o prošlosti svoje zemlje, carski je dvor smatrao da bi Vitezović bio koristan u Beču.

Dodijeljen mu je naziv dvorskog savjetnika i baruna, ali sve to bez posjeda. Što se materijalnih dobara tiče, nije bolje prošao ni u Zagrebu. Tako je, unatoč svem trudu i nastojanju, život završio u bijedi 20. siječnja 1713. u Beču.

Vitezović je pisao pjesničke poslanice, prigodnice, panegirike, čestitke i anagrame koji oslikavaju socijalne, političke, gospodarstvene i kulturne prilike posljednjih desetljeća 17. stoljeća u Hrvatskoj.

U jedinom djelu s pjesničkim ambicijama Odilenju Sigeckom 1684. godine, desetak godina nakon uništenja obitelji Zrinskih, priklanja se Austriji i carskom dvoru.

Vitezovićeva odanost Zrinskima iskazuje se i u njegovoj Kronici, povjesničarskom djelu sastavljenom tako da je na Vramčevu Kroniku dodao događaje svojega vremena.

Godine 1700. objavio je knjigu Oživljena Hrvatska, u kojoj shvaćajući da Hrvatska pokriva područje nekadašnjeg rimskog Ilirika, sve južne Slavene naziva hrvatskim imenom.

Hrvatski povijesni grb naslikao je hrvatski književnik, povjesničar, jezikoslovac i nakladnik - Pavao Ritter Vitezović (1652- 1713).

O Vitezovićevim povjesničarskim djelima ne može se govoriti kao o znanstvenim, ona su bila u prvom redu sredstvo borbe za ujedinjenje hrvatskih zemalja.

Važan je Vitezovićev leksikografski i lingvistički rad. Osnova pravopisa kako ga je on zamišljao bila je za jedan glas, jedno slovo. Očito, sa svojom je pravopisnom reformom Vitezović išao prije svojeg vremena postavši tako pretečom ilirskog preporoda.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/