Zdenka Pexidr-Srića

Autoportret

Zdenka Pexidr-Srića, (Novi Vinodolski, 5. srpnja 1886. – Zagreb, 30. svibnja 1972.), hrvatska akademska slikarica poznata kao "prva dama hrvatskoga crteža".

Autoportret u novljanskoj nošnji

Zdenka (Margareta Paulina) Pexidr-Srića je rođena 5. srpnja 1886. godine u Novome Vinodolskom, kao kći veleučilišnoga profesora kemije Gustava Pexidr i majke Marije rođene Srića (Mica, potomak obitelji Fortuna).

Rano djetinjstvo provodi u Križevcima, Osijeku i Novom. U Zagreb dolazi 1904. godine, kada otac dobiva mjesto ravnatelja Realne gimnazije.

Balerine

Formalno likovno obrazovanje započela je 1907. godine upisavši, te godine osnovanu, zagrebačku Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt kod Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša, a školovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti u Münchenu (1908-1912).

Berba u Primorju

Godine 1914. udaje se za njemačkog slikara Ericha Siegera, 1918. rađa kći Kseniju, a 1920. godine preudaje se za jugoslavenskog diplomata Pavla Ostovića. Umrla je 30. svibnja 1972. godine u Zagrebu.

 

Zdenka Pexidr-Srića: Dijete, 1943. (zelena tinta/glatki papir, 205x270)] - iz zbirke Ksenije Krstić

Crtala je i slikala od ranog djetinjstva, o čemu svjedoče do danas sačuvani rani radovi - ponajviše pejzaže mora, muške i ženske figure i životinje.

I kasnijim opusom dominiraju vedute i pejzaži iz Primorja, uz portrete, slike i crteže djece, životinja i mrtve prirode, te zagrebačkih motiva.

Izlagati počinje 1911. godine na izložbi Hrvatskoga društva umjetnosti u Zagrebu.

Prvi se puta zagrebačkoj javnosti samostalno predstavlja s kiparicom Ivom Simonović, na II hrvatskom proljetnom salonu, održanom od 11. do 24. lipnja 1916. u Zagrebačkom salonu (danas "Galerija Ulrich"), što govori o velikom ugledu koji je, tada tridesetogodišnja, slikarica imala među svojim kolegama, organizatorima izložbe.

Autor plakata za izložbu i predgovora kataloga bio je Ljubo Babić. Tom je prigodom izložila 19 akvarela i 11 crteža koji su pobudili znatno zanimanje likovne kritike. Povodom te izložbe Kosta Strajnić održao je predavanje Umjetnost i žena koje je iste godine i tiskao, a u Savremeniku je, uz prikaz Vladimira Lunačeka, reproducirano pet akvarela.

Sljedećih je godina Zdenka je nastavila intenzivno izlagati - samostalno u Osijeku 1917. i 1918. godine, na zajedničkim izložbama u Rijeci i Zagrebu, na izložbama V, VI, VII i IX hrvatskog proljetnog salona u Zagrebu, kao i na velikim reprezentativnim izložbama u inozemstvu: Exposition des artistes yougoslaves u Parizu 1919. i Izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu 1930.

Inscenacija opere "Citara i bubanj"

1930. godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu povjerava joj inscenaciju Široline opere Citara i bubanj, uprizorenu iste godine u Zagrebu i Brnu, za koju izrađuje scenografiju i kostime.

Krajišnik

Važan dio Zdenkinoga umjetničkoga djelovanja vezan je uz Klub likovnih umjetnica, osnovan 1927. godine u Zagrebu na inicijativu slikarica Naste Rojc i Line Crnčić Virant kao prvo profesionalno udruženje žena - likovnih umjetnica u Hrvatskoj, čija je članica od same osnivačke skupštine. Na skupnim izložbama Kluba izlaže sve do posljednje, održane 1940. godine u Osijeku.

Omladinska radna akcija, pruga "Šamac-Sarajevo"

U šezdesetprvoj godini gotovo tri mjeseca provodi na Omladinskoj radnoj akciji - gradnji tunela u Vranduku, izradivši pritom osamdesetak crteža i akvarela. Od toga su dva bila izložena u Sarajevu, prilikom otvaranja pruge, a dva na Trećoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, održanoj u siječnju 1948.

Oko 1950. godine, kada je u ULUH-u otvoren večernji akt, ona svake večeri zajedno sa studentima Likovne akademije u Zagrebu, od kojih je dvaput, pa i triput starija, crta aktove.

Njeni se radovi danas nalaze u zbirci "Hrvatske slikarice rođene u 19. st.", u fundusu Moderne galerije u Zagrebu i Gradskog muzeja u Novom Vinodolskom, te mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, kao i u vlasništvu obitelji.

Bogovi u Schönbrunnu

Muški akt koji sjedi

Ibrahim

Lov na tune u Povilama