PETAR SVAČIĆ

Zadnji hrvatski kralj narodne krvi, Petar, poginuo je u svibnju 1097. na Gvozdu, odnosno dijelu Kapele iznad Modruša.

Zanimljivo je da se o prezimenu toga hrvatskog kralja povjesničari spore. Je li se zvao Svačić ili Snačić, nije poznato, ali narodna ga predaja, a i znanost, spominje kao Svačića, prema tome kako je tko pročitao ime plemena u rukopisu iz 14. stoljeća.

Predaja veli da novi ugarski kralj Koloman nije bio voljan odreći se Hrvatske, pa je zato u proljeće 1097. opremio vojsku kako bi ostvario pravo na hrvatsku zemlju.

Za Kolomana bilo je povoljno to što je bizantski kralj bio zauzet obranom svoje države od križarskih četa koje su pustošile njegovim europskim i azijskim pokrajinama. Bizantski car bi u svakom slučaju, da je bio u mogućnosti, pritekao u pomoć Hrvatima jer je znao da će i njegovu carstvu zaprijetiti opasnost ako padne Hrvatska.

Kod gore Gvozd došlo je u svibnju do odlučnog boja u kojem je hrvatska vojska poražena, a kralj je Petar poginuo.

Bio je posljednji neovisni hrvatski kralj.

Na slici Otona Ivekovića "Smrt Petra Svačića", koju je naslikao 1894., prikazana je smrt posljednjeg vladara hrvatske krvi.

Petrov lik nalazimo i u zadarskom izdanju Hrvatskog kalendara iz godine 1094., zapis o životu Petra Svačića iz pera Ive Koharića, pjesmu "Petar Svačić, posljednji kralj hrvatske krvi", Juraja Kapića, pjesme Kukuljevića, Šenoe i Nazora, te operu- oratorij "Petar Svačić" Jakova Gotovca.