Đuro Tiljak

Đuro Tiljak (Zagreb, 25. ožujka 1895. - Zagreb, 11. prosinca 1965.), hrvatski slikar

ĐURO TILJAK, rođeni Zagrepčanin, velik je dio svoga života proveo putujući svijetom.

Uoči Prvoga svjetskog rata upisuje studij slikarstva u Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt gdje uči kod Otona Ivekovića i Ljube Babića.

Godine 1919. prekida zagrebačko školovanje i odlazi u Moskvu gdje polazi slikarsku klasu Vasilija Kandinskog. Nakon nekoliko mjeseci Tiljak se vraća u Zagreb, nastavlja studij i do 1923. g. diplomira u Babićevoj klasi.

Odmah je morao odraditi nastavničko službovanje po školama, a usporedo uspijeva i plodno stvarati - naslikati antologijski Park - najmonumentalnije ostvarenje magičnog realizma, te izlagati s drugim mlađim slikarima na glasovitim izložbama Proljetnog salona u Zagrebu.

Rane tridesete godine razdoblje su Tiljkova socijalnog angažmana, potrage za našim likovnim izrazom - kojeg se nada pronaći u realističnom slikanju grube stvarnosti običnog puka, te izlaganja i članstva u likovnoj grupi "Zemlja".

Iz grupe je istupio prije njezina prestanka djelovanja (1934.) a društveno angažirano djelovanje zamijenila su inspirativna putovanja dalmatinskom obalom, poticajni boravci na otoku Visu, te česta osamljivanja u krajoliku zagrebačke okolice.

Od prosinca 1942. g., s kolegom i prijateljem, Marijanom Detonijem odlazi u partizane i sklanja se u slikarsku koloniju u Cozzanu. Nakon Drugoga svjetskog rata imenovan je profesorom na likovnoj akademiji gdje radi do odlaska u mirovinu

Bio je urednik revije "Kultura" i časopisa "Književnik". U početku je pod utjecajem impresionista i postimpresionista (Cezanne, Van Gogh i Matisse), a poslije slika u duhu magičnog realizma.

Slikao je poetične krajolike zagrebačke okolice i Visa, u ratu dramatične prizore zbjegova, a posljednji akvareli su mu na rubu apstrakcije.

U Komiži je 1966. otvorena Memorijalna zbirka Đure Tiljka.

Stari grad

Ljubičasti pejsaž

gvaš tempera