Slonovi na LSD-u
Znanstvena dilema koja je rezultirala bezbrojnim besanim nocima konacno je razriješena 1962. u Oklahoma Cityju: kako se ponaša slon kada uzme 300 grama LSD-ja, tj. oko 3.000 puta više od standardne doze za covjeka? Navodno je tripoljubive znanstvenike zanimalo hoce li mužjak slona upasti u trans ludila, što se ponekad dogada u prirodnom okruženju, no sve što su mogli zakljuciti nakon sat vremena slonovskog pomahnitalog urlanja bilo je da je slon kolabirao i umro. Eto lekcije za sve šefove zooloških vrtova: ne otvarajte disko klubove.

Demikov pas s dvije glave
Nevjerojatnu kolicinu maštovitosti pokazao je svojedobno ruski znanstvenik Vladimir Demikov, kojeg je zanimalo kako presaditi ljudsko srce ili pluca, te je to odlucio saznati tako da je zašio glavu, ramena i prednje šape omanjeg psica za vrat njemackog ovcara. Prica o dvoglavom psu obišla je svijet 1954. godine, a Demikov je ponosno pokazivao svojeg monstruma kako s obje glave pije mlijeko. Demikov je proizveo 22 pseca cudovišta od kojih nijedno nije živjelo dulje od mjesec dana.

Moždano preobracenje homoseksualaca
Bilo je dovoljno otkriti centar za užitak u mozgu štakora, pa da nekom liku u bijeloj kuti i iza sedam blindiranih vrata padne na pamet prekrojiti ljudsku seksualnost po kratkom postupku. Iste godine kad su dvoglavi psi harali ruskim laboratorijima, James Olds i Peter Milner sa Sveucilišta McGil otkrili su da je štakor spreman umrijeti od užitka stiskajuci gumbic za njegov moždani podražaj oko 2.000 puta u minuti. Godine 1970. Robert Heath sa Sveucilišta u Tulaneu odlucio je po istom principu 'izlijeciti' homoseksualca. Prikopcao mu je elektrode na tu kljucnu moždanu regiju i rekao mu da se stimulira. U trenutku kada je ovaj pucao po šavovima od ekstaze, Heath je uveo dvadesetjednogodišnju prostitutku u nadi da ce ju konacno percipirati kao objekt požude. Sat vremena poslije, homoseksualni pacijent nazvan B-19 napokon je pristao na seks. Ipak, prica kazuje da se po povratku u svijet B-19 vratio starim navadama.

 
Dr. Ewen Cameron
Dobrovoljno pranje mozga
Krajem pedesetih i pocetkom šezdesetih doktor Ewen Cameron iz Montreala pomislio je da ima lijek protiv shizofrenije. Formula je bila bolno idiotska: nadrogirati pacijenta, zavezati ga za krevet i na slušalice mu puštati repetitivne poruke poput: 'Ljudi te vole i trebaju.' U drugoj varijanti poruka je bila: 'Kada vidiš papir na podu želiš ga pokupiti.' Nakon tjedana narkotickih tretmana, genijalni doktor bi odveo pacijenta u praznu školsku dvoranu na cijoj se sredini nalazio komad papira. 'Mnogo njih ga je pokupilo', ponosno je zakljucio Cameron kojeg su nedugo zatim takoder opsjeli papiri - sudske tužbe. Tko zna je l' ih je pokupio?

Doktor koji je jeo bljuvotine
Stubbins Ffirth je otišao vrlo daleko ne bi li potvrdio svoju tezu da tzv. žuta groznica koja ljude pogada iskljucivo ljeti uopce nije zarazna. Toliko daleko, naime, da se poceo mazati crnom svježom bljuvotinom oboljelih, njome trljao oci, pekao je i udisao njene pare, stavljao u pilule i gutao, da bi si na kraju natocio cašu odvratne izlucevine i popio je kao Rocky svježa jaja. Nije obolio. Ciko je bio neizmjerno sretan što mu je navodni dokaz uspio. Kasnije se otkrilo da je žuta groznica itekako zarazna, ali zahtijeva direktan dodir virusa s krvlju.

 
Whiteova transplatacija
Transplantacija majmunove glave
Nakon što su Rusi na tržište morbidnih ispljuvaka znanosti izbacili dvoglavog ovcara, Amerikanci su odlucili uzvratiti udarac. Robert White, kojeg je sponzorirala americka vlada, napravio je transplantaciju majmunove glave. Odvojio ju je od maticnog tijela i zašio za drugo (koje je prethodno obezglavljeno). Nova glava i tijelo su se slagali citavih dan i pol, a onda su si rekli pa-pa i majmun je umro.

Elektrošokovi ljudskih leševa
Talijanski profesor anatomije Luigi Galvani skužio je te 1780. godine da strujni šokovi mogu pokrenuti mrtve udove kod žaba. Naravno, nakon toga bilo je samo pitanje vremena kada ce netko odluciti protresti ljudski leš. 23 godine kasnije to se i dogodilo. Galvanijev necak napravio je putujuci spektakl u kojem se igrao sa strujom i mrtvim tijelima. Prvo bi zakvacio žice za uho i usta te bi struja zgrcila facu leša u figuru boli. Lijevo oko bi se odjednom otvorilo. Scena koju je zaigrani necak cuvao za kraj bila je stavljanje jedne žice na uho, a druge u anus. 120 volti bi rasplesalo cijelo truplo te je izgledalo kao da se covjek vraca u život. Što se vratilo nakratko, bilo je tek njegovo dupe.

 
 
Seksualno nabrijavanje purana
Purani ne biraju sredstva, vrijeme ni priliku. Nije ih briga je li purica živa, prava, citava i ostale trice. Frajeri jednostavno praše po svemu što barem izdaleka nalikuje ženki. Martin Schein i Edgar Hale sa Sveucilišta u Pennsylvaniji htjeli su izmjeriti koliko je minimalno oblika purice potrebno da je puran seksualno poželi. Micali su dio po dio tijela dok nije ostala glava na štapicu. Glava se pokazala sasvim dovoljnom. Cak i ako je bila razvaljena.

Lekcija poslušnosti
Eksperimenti Stanleyja Milgrama iz 1963. pokazali su da je vecina ljudi spremna ubiti po naredenju. U pokusu je trebalo davati sve jace i jace elektrošokove dobrovoljnoj žrtvi za svaki krivi odgovor. No sve je bilo lažirano, iz druge sobe culi su se krikovi, ali nije bilo stvarne patnje. Sheridan i King su odlucili ponoviti eksperiment sa psicem, ovaj put za stvarno. Volonter bi isporucio sve ubojitiju struju za svaku krivu reakciju. Pas, koji je trebao stati na odredeno mjesto s obzirom na to treperi li svjetlo ili je konstantno, pri svakoj bi pogrešci dobivao strujni šok za 15 volti veci. Volonteri su se snebivali, plakali, tresli se, gestikulirali, mahnito pokazivali psu gdje da stane, ali dvadeset od njih dvadeset i šest je ipak na kraju ispržilo cucka.

 
 

Hoceš li sa mnom u krevet?
Možda trivijalan pokus, ali psiholog Russell Clak pokrenuo je 1978. godine pravu lavinu oko pitanja kako muškarci i žene doživljavaju seksualnost. Volonterska grupa mladica i djevojaka je šetala studentskim domom i nasumice pitala ljude suprotnog spola bi li htjeli s njima ici u krevet. Cure su imale 75 posto pozitivnih odgovora, a ostalih 25 posto je uglavnom navodilo razlog poput 'oženjen sam', a ne 'ne bih htio'. Decki su imali nula pozitivnih odgovora. Clarku nije palo na pamet da neki odgovori dolaze tek kada pitanja zamuknu.
 
 
 
www.tportal.hr