OVO NAS ČEKA!

Pita mladi đavo starog: - Kako si uspio da pošalješ toliko duša u pakao?
Stari đavo: - Kroz strah!
Mladi: - Dobro urađeno! A čega su se plašili? Ratovi? Glad?
Stari: - Ne ... Bolest!
Mladi: - Bili su bolesni? Da li su umirali? Zar nije bilo lijeka?
Stari: - Obična bolest, ali bilo je lijeka.
Mladi: - Ne razumijem.
Stari: - Slučajno smo zaključili da je jedino što treba sačuvati po svaku cijenu ŽIVOT! Prestali su se grliti. Prestali su se pozdravljati! Odustali su od svakog ljudskog kontakta. Odustali su od svega što je čovjeka učinilo čovjekom! Ostali su bez novca. Izgubili su posao. Ali izabrali su da se boje za svoj život, čak i ako nisu imali kruha za jesti. Vjerovali su onome što su čuli, čitali novine i slijepo vjerovali svemu što su pročitali. Odrekli su se slobode. Više nikada nisu izašli iz kuće. Nigdje nisu išli. Nikada više nisu posjetili prijatelje i porodicu. Čitav svijet se pretvorio u ogroman zatvor sa dobrovoljnim osuđenicima. Svi su prihvatili taj život, a sve da bi preživjeli još jedan jadan dan. Nisu živjeli, umirali su svaki dan!
Bilo je suviše lako uzeti njihovu jadnu dušu.

(Clive Lewis, odlomak iz knjige „Balamut Letters“, knjiga je napisana 1941.) "