-         Znao sam da ćeš jednom to upitati. Moram ti odgovoriti. Od svega što sam ti pričao ovo mi je najteže. Znaš li gdje je Dabrov slap?

-         Znam. Šuma je čarobna, no Dabrov slap i ovo mjesto prirasli su mi srcu.

Tomo je nastavio.

-         U mjestu dvoje mladih potajno se voljelo. Sastajali su se na Dabrovim slapovima. Njeni roditelji iz ugledne obitelji namjenili su joj ženika. To je bilo tako. Roditelji su odlučivali o tome ne mareći za moguću ljubav svoje djece. Djevojka se usprotivila, priznala da voli drugog. No roditelji su saznali  tko je on, optužili ga za krađu, pa je završio u zatvoru. Iz zatvora nije mogao ništa poduzeti. Nju su udali. Prije vjenčanja djevojka se izjadala svom budučem suprugu. Priznala je da voli drugog i da nosi njegovo dijete. Nesretni mladić nije joj mogao pomoći jer je i on bio prisiljen na ženidbu. Obečao je djevojci da će djete priznati pod svoje. To je ostala njihova tajna. Naknadno je saznao je da je ljubavnik sad njegove žene krivo optužen pa se zauzeo za njega. Oslobodili su ga krivnje. No morao je napustiti mjesto.

-          Zakon, običaji, roditelji, ljudi, svi su bili protiv njih. Nesretnik je otišao samo prividno. Neprimjetno je promatrao zbivanja i odrastanje svoga sina. Žalio je što na vrijeme nije odveo svoju ljubav daleko od svih.

Tomo je ušutio.

-         O kome ti to pričaš?... upita Nikola.

-         O tebi ... jedva čujno izusti Tomo... Tvoj otac šumar velikodušno je prihvatio brigu o tebi i tvojoj majci. Učinio je to zbog nepravde koja je učinjena njemu i njoj. I on je bio zaljubljen a morao je uzeti tvoju majku.

Nikola je bio vidno ganut. Ustao je i prošetao sobom. Tad upita.

-         A on, moj pravi otac?

-         Što misliš Nikola?

-         Ti, ti ....

-         Da ja.

-         Zašto mi to nisi prije rekao, zašto?

-         Zašto? Sve ima svoje vrijeme, mjesto i svrhu.

Nikola ga uhvati za ruku, utisne u nju poljubac.

-         Ne mogu te zvati drugačije nego Tomo.

-         Tako i želim ... odgovori Tomo ... Sad znaš zašto ti, to ide nasljeđem.

 Bio sam ganut i ponosan kad si se zauzeo za Matu i Simeonu. To se tvoje nasljeđe pobunilo u tebi.

Zana ih pozvala na večeru. Vidjela je da se nešto značajno odigralo među njima. Nije pitala, znala je da će joj ispričati. Kad je saznala dotrčala je Tomi, zgrlila ga i uzviknula.

-         Sretna sam, sretna sam da si sad tu sa nama!

Odlučili su otiči do Dabrovih slapova. Šum slapova i pjev ptica čarobno je djelovao na to mjesto.

-         Ovdje je kao u raju ... izjavi Zana.

-         Bolje  bi odgovaralo izgubljenom raju ... doda Tomo turobno.

Vratili su se kući. Morali su proći kraj hrasta. Odjednom prolaz se otvori, pred njih bane mlada djevojka.

-         Zolda! Krikne Zana ... kako, što ćeš ti ovdje?