S vremenom tvoja je baka shvatila neke stvari i cilj Jeleninog braka. Nije ni slutila da joj je ona otrovala kčer. Kad ti se otac vratio pozvala ga na razgovor, zbog tebe. On mi je ispričao sve što mu je rekla. Sve je to provjerio i uvidio koliko je baka u pravu. Učinio je promjene u pogledu nasljeđa. Zabranio joj svaki kontakt sa tobom. Jelena je zbog toga  bjesnila na svakog tko joj je došao pod ruku. Život uz nju bio mu je pakao zato je sve više izbivao. Ti si bio na sigurnom kod bake kojoj sam izašla u susret kad god je bilo potrebno.

-         Sječam se, proganjala je svakog, najviše tebe i Lunu.

-         Jedne večeri  tvoj je otac došao do mene po neko bilje za prijatelje. Spremao se na put. Bio je utučen. Izjadao se. Riječ po riječ, njegova tuga, i ja sam se slomila. Otkrila se moja ljubav koju sam tako pomno čuvala. Sa jutrom došao je i rastanak. Za Jeleninog života više nikad nije bio kod mene. A kasnije, što da ti pričam. Naša ljubav bila je tajna, voljeli smo se, a sve ostalo bilo je nevažno.

Jelena je bila zla prema svima. Svi su se sklanjali pred njom.Tvoju baku nije dirala, zato je mene ugnjetavala gdje god joj se pružala prilika. Kao da je naslučivala .....

-         Što?

-         Čekala sam dijete tvog oca.

Nikola je skočio sa stolice, nježno primio Martinu glavu, jedva je promucao.

-         Luna ... moja sestra

-         Da Nikola, tvoja sestra.

-         Zato sam ju toliko volio, čuvao. Zato sam bio nemiran kad nisam bio kraj nje. Moja sestrica. Sad su mi jasni svi moji osječaji vezani uz nju. Kolike sam batine dobio braneći nju.

-         Da Nikola, a Jelena je podjarivala dječurliju u njhovim grubostima prema Luni. Jer vještica sam ja, normalno da je i to dijete vještica.

Nikola se uzhodao prostorijom. Marta je ušutjela. Udubili su se svaki u svoje misli. Tišinu je narušavalo pucketanje vatre u kaminu.

-         Prije rođenja Lune tvoj otac, pošto je često ptovao, pokazao mi je put do ovog mjesta. Rekao mi je ako se nađemo u opasnosti pred divljaštvom Jelene ili bilo koga, neka se ovdje sklonimo. Nisam koristila ovo sklonište ni kad ga nije bilo. Bojala sam se da Jelena moj nestanak ne poveže sa njim.  Vrijeme je prolazilo. Uz Lunu bila sam sretna.

Jelenino duševno stanje sve više se pogoršavalo. U to vrijeme on je morao  češče boraviti kod kuće jer jedino je njemu uspjevalo obuzdati njeno ludilo. To ludilo prekinula je zmija.

-         Sječam se,  ujela ju zmija dok je divljala šumom tražeći tebe. Kojeg li apsurda!

Nakon tog događaja mogao sam bez bojazni provoditi dane sa Lunom. Plandrovali smo šumom ..... do onog kobnog dana.

-         Da Nikola ... nastavimo sutra, kasno je.