NAZVAO JE RODITELJE, ZATIM SVOJU DJEVOJKU, KOJOJ JE JEDNOSTAVNO REKAO: "DOBIO SAM RADNO MJESTO. MOŽEMO SE VJENČATI."

VJENČALI SU SE I U GODINAMA KOJE SU USLIJEDILE DOBILI SU TROJE DJECE. ŠEST JE GODINA TRAJALA SREĆA. TJEDNIK JE BANKROTIRAO. MLADI SE TATA DAO U TRAŽENJE NOVOG POSLA. ZAPOSLIO SE U LOKALNIM NOVINAMA. I TAJ JE POSAO KRATKO TRAJAO. NAKON OVOG,  POTRAGA ZA SLIJEDEĆIM POSLOM BILA TEŠKA. ŽENA I DJECA SU SVAKO VEČE GLEDALI NJEGOVO LICE KOJE JE POSTAJALO SVE MRKIJE I LJUĆE.

JEDNE VEČERI ČOVJEK ZAURLA: "SVE JE UZALUD!" U MOJEM SEKTORU VIŠE NEMA POSLA. SVI REDUCIRAJU PERSONAL I OTPUŠTAJU! ŽENA MU JE STALA GOVORITI O NJEGOVIM SNOVIMA, NEOSPORNIM KVALITETAMA, NADI... UZALUD.

SLIJEDEĆEG JUTRA, ČOVJEK SE PROBUDI SA VELIKOM TEŽINOM NA SRCU. SKUHAO SI JE KAVU I PRIBLIŽIO SE STOLU NA KOJEMU JE OBIČNO RADIO. POGLED MU JE PAO NA KARTONSKU KUTIJU U KOJOJ SU BILE RUŽIČASTE KRHOTINE KASICE-PRASICE. NA STOLU JE UGLEDAO ŠAKU KOVANICA. POD KOVANICAMA LIST PAPIRA. NA NJEMU DJEČJOM RUKOM ISPISANO: "DRAGI TATA, MI VJERUJEMO U TEBE."

MLADI JE OTAC STISNUO ŠAKE I NAGLAS OBEĆAO SAMOM SEBI: "NEĆU VAS RAZOČARATI."

DANAS, NA RADNOM STOLU UREDNIKA NAJUTJECAJNIH NOVINA, POSTOJI SREBRNI OKVIR SA UMETNUTIM LISTOM PAPIRA. NA LISTU PIŠE: DRAGI TATA, MI VJERUJEMO U TEBE.

"JA VJERUJEM U TEBE" JE MNOGO VIŠE OD IZJAVE LJUBAVI. TO JE NAJČIŠĆA SNAGA KOJA POSTOJI.