Jednog je dana Svetac imao priliku porazgovarati s Bogom te Ga upita:-Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda Pakao i Raj.

Bog odvede sveca do dvaju vrata.

Otvori jedna od dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.
 Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL.

Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom.

Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta.
Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda.
Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke.
Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta.

Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.
Bog reče:

Upravo si vidio pakao. Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima.
Bog otvori druga vrata.

Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj.
Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet natjerala slinu na usta.
Osobe za stolom su isto imale žlice dugih držaka. No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući.

Sveti čovjek reče Bogu:- Ne razumijem!
- Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini.

Ovi su naučili hraniti jedni druge, dok oni drugi ne misle na ništa osim na sebe same.