55. SUDNJA MUŽNJA

 

        Cijelu je noć muzla krave s Divnim Strancem. On joj je pokazivao kako lako, kako hitro, kako najbezbolnije teče mlijeko iz vimena u muzlicu. Ujutro, ruke su joj bile natečene, žile nabrekle, a koža ljepljiva od mlijeka. Ali je i poslije temeljitoga umivanja i dalje mirisala po mlijeku.

        “Zašto smo toliko muzli krave”? gunđala je, gledajući pocrvenjele ruke. “Čemu toliko mlijeka”?

        “Ako tko preživi, to će biti Moje dobre, krotke krave; a zbog njih će preživjeti i poneke ruke, koje ih muzu”.

        I jer se muzlo noću, u snu, najava propasti svijeta zvučila je bezbrižno.

 

 

        Bezbriga nije isto što i lakoumlje.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6.  (još neobjavljeno)