Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
542
OD 14.01.2018.PUTA
san
Svitalo je,i iako se sunce još nije pojavilo,jedan se rumeni trag širio na istočnom nebu,najavljujući njegov skori dolazakPtice su bile budne i njihova vesela graja,sad je dopirala iz šume,dok je stajala na balkonu i pušila cigaretuSmrt i rođenje,noć i dan,san i java,suprotnosti koje joj tog trenutka i nisu izgledale razdvojene,već samo lica jedne te iste medalje,izmamile su tajanstveni smješak na njeno lice.Na samom vrhu velikog libanonskog cedra zamijeti gnijezdo koje se ljuljalo na jutarnjem vjetru,kako se grana povijala,čudno nije ga dosad primjetila.Razmišljala je o snu,kojeg je iznenada prekinula njena mačka ljubimica,grebući svojim kandžama po vratima.Ustala je da joj otvori vrata i zatim razbuđena izašla na balkon,još uvijek pod dojmom sna.Sjeća se da je sinoć zaspala sa mišlju o reinkarnaciji,istočnom vjerovanju o prošlim životima,kojih se više ne sjećamo. Prije no što je zapala u san,poželjela je da barem vidi krajolike,u kojima je nekada živjela.U tom polusnu činilo joj se da ne traži previše,jer ju je zanimalo da sazna svoj prošli identitet,neki detalj..samo da prošeta bezlično i možda zamijeti okoliš oko sebe...I stigao je san..Našla se u čudnom okolišu,oko nje je šetalo mnoštvo najrazličitijih životinja i promatralo je svojim žutm očimaOsjetila je strah,iako joj je netko pokraj nje govorio,da se nema čega plašiti Netko bezličan,koje nije mogla vidjeti,pokazivao joj je sad dva crna goveda oštrih rogova,govoreći joj da su bezopasni,i da će se sa njom sprijateljiti ako ih nahrani.Potraži oko sebe i ispod neke gomile smeća izvuče naramak suhe trave,odmičući se još uvijek u strahu da je ne napadnu.Zvijeri su izlazile iz jedne crne pukotine,mogla je to biti špilja u stijeni,i približavale joj se bliže režeći,a ona se nastojala skloniti iza većih kamenova,da je ne primijete,jer su morale proći tom stazom.Nemaš se čega bojati,govorio joj je još uvijek onaj glas,potpuno su bezopasne i tebe neće napasti,ali se ona svejedno bojala.Slika se promijenila,i našla se na obali jednog malog jezera,a iz vode je izašla žena sa kipom djevice sa djetetom.Primjetila je njenu dugu,mokru haljinu,dok je ispred sebe držala malen kipić djevice sa djetetom.Žena se stade polako uspinjati stepenicama,koje su vodile do crkve na vrhu.Ona požuri za njom i pritom podigne sa zemlje neku bezobličnu drvenu dasku.Valjda ću se uklopiti u procesiju,koju je nazirala gore na vrhu,pomisli,te krene prema vrhu i tamo je nekom preda.Dok se sama vraćala nazad čula je neki razgovor.:"Ovo je ljudska lubanja,tko zna kome je pripadala.....moram je proučiti.....i lijepo je čula kako nečim stružu po njoj...Naglo se probudila,naravno bila je to mačka koja je grebla po vratima..Upečatljiv san,sad je razmišljala,dok joj je cigareta polako dogorijevala među prstima..i dan se budio oko nje dozivajući je poznatim zvukovima...Jednom je negdje pročitala,zbrajajući datum svog rođenja.odgovor na kraju stranice,koje m seonda slatko nasmijala...živjeli ste u sjevernoj Koreji,i bavili ste se životinjama...možda krotitelj..ili nešto slično....Bile su to novine za zabavu,no svejedno......
bglavac
edin.kecanovic
