Nisam vjerovala,da život piše tako nesretnu priču,iako sam se mnogo puta dosad prevarila,misleći da u sadašnje vrijeme,kad imamo tolike mogućnosti,i tolike šanse,jedan dječak ,ne svojom krivicom,odrasta u tako nemogućim uvjetima.

No,kako  započeti,kako vam jasnim riječima predočiti njegovu dramu,koja se odvija pred mojim očima,i ne mogu zažmiriti i ne vidjeti,a znam da mu ne mogu pomoći..Dakle,bračni par,ona dosta starija,nemaju djece,on ,glava porodice,teški alkoholičar,napravio djecu,razasuo ih svijetom,zasad troje..ni jedno ne živi sa majkom..dva u domu,a ovo treće..o njemu vam pričam..

Dovodi ga iz Bosne,dječaka,koji .nikad majku nije upoznao..i njegova sadašnja žena se trudi..prihvaća ga..nastoji mu pružiti svu pažnju..koliko je u njenoj mogućnosti..ali.....

Otac,koji je inače prema drugima ljubazan,ljudi bi rekli dobričina.jest da voli popiti..ali svakom je na usluzi..kod kuće se pretvara u sasvim drugu osobu.

Bila sam i sama prisutna,više puta,igrom slučaja,kad se derao na to svoje dijete,da je niš koristi,psovao mu mater,a čula sam od pomajke,da ga je jednom za sitnicu tako izubijao da je jadni dječak završio u bolnici.Evo,moj muž ,koji ponekad navrati kod njih,mi veli i sam ,da mu ga je tako žao,da bi ga najradije poveo kući i usvojio..Jednom ga je poveo sa sobom, po drva,kaže dječak bio sretan ,radosno mu je pomagao oko ukrcaja drva i rekao mu da voli da bude sa njim.,Dječak više i nije dječak,skoro će da bude mladić.sad pije lijekove,od stalne torture,pogotovo psihičke,sigurno mu neke stvari u glavi nisu posložene na pravo mjesto..Stanuje u domu,uči za vodoinstalatera,i veli mi pomajka,da su u domu rekli ,da je poslušan i dobar,ali kad stigne vikend,dolazi doma i priča se vjerojatno,nažalost ponavlja...

Eto,žao mi je tog dječaka,kao da je moj vlastiti,a ne nečiji tuđi,kako mu pomoći?