.,.kako vrime leti i klizi.,sjecanje postaje prisjecanje a predviđanje zamisljanje...sve vise sam.,i umirem od sada do sada...sve vise sam u sada.,iako okruzen ljudima covik je uvik nekako sam.,sam dolazim sam odlazim...buduci da se ne brinem ni zbog onog sta je bilo ni zbog onoga sto ce biti.,mogu i smijem.,i smijem se,.dok prozivljam dozivljavam..ozivljavam u ovome sada...svaki pokret je sada...svaki udah je sada....nakon uloge klauna i dvorske lude...nekako dobivan sliku a moje ja iza svih tih predožbi i koncepata priliku.,da uvidi kako je svaka promjena uzaludna...niti pokusavam bit drugo niti se stidim...onoga sto zamisljam da jesam...slika koju crtam moze biti....platno na kojem slikam moze biti....slika je promjenjiva....platno nije....prije bi me ove formulacije hranile u smislu da sebe uvjeravam kako ja jesam...kako nisan ono sto dozivljavam...i onda uspomene...pa zasto da uvene taj cvijet taj korov gresaka.,koje se iako san toga svjestan desavaju konstantno...ocito ima neki psiho - somatski mehanizam...neki kalup..neka sablona...po kojem se ponavljaju....pa od jadikovanja pa do čuđenja....i natrag....pa od branjenja do uvjeravanja....pa od projekcija pa do oscilacija...uviđam da se ipak sve mijenja..s gledista promatrača....panike su navike.,uvik su bile...kalupi bilo kakvi mozda me cini tupi-- m.,kazu vezanost je slijepa ljubav nije....ne prodajem niti kupujem...obecanje ludo radovanje....moja epizdoda je dragi Bože.,i oda radosti i patnje....sta se vise praznim i oprastam...na koga da se ljutim...na losu kopiju originala...kad original ne poznaje ni samog sebe....a ja se bunim..a ja zelim...a ja se stidim....sve je pouka...no ponekad se krivo svati poruka..ruka ranu stvara ruka ranu liječi....bit ljubavi je djelovanje...jer jedino se u izrazavanju potvrđuje....al opet sve se na kraju akcije i reakcije poniste oblici se uniste..i zivot ide dalje...premalo je vremena za gledat svoju ili tuđu plocu...melodije su razlicite...neke se vrte malo duze neke malo krece...no svak u svoje vrime..se umori od svega toga...pa opet taj oblik toliko branimi volimo jer sve sto jest je...vrijedno ljubavi...ponekad u dobroj namjeri smo grubi pa kazemo nekome da je pretjerao s tim vrtenjem iste ploce....ne sta nas umara...niti doticnu stranu...nego naprosto....poslusajmo glas tisine...nista vise....
KAKO ŽIVI ANTUNTUN
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun. . .
bglavac
irida
