Šetali majka i sin plažom kad na jednom sin upita majku kako sačuvati ljubav…
Majka mu reče da uzme malo pijeska u šaku i stisne je…
Sin tako učini, no kako je sve više stiskao tako mu je pijesak sve više curio
iz nje na njegovo veliko razočarenje…
Tada mu majka reče da je u potpunosti otvori, što je sin i učinio, ali je vjetar
zapuhao i u potpunosti raznio pijesak iz otvorene ruke…
Vidjevši u sinovim očima sad još veće razočaranje, posavjetuje mu da
ponovno uzme pijesak u ruku, no ovaj put da dlan drži u obliku žlice,
dovoljno zatvoren da ga sačuva, a dovoljno otvoren da bude slobodan…
Sin je tako i učinio, a pijesak zadržan u njegovu dlanu, zaštićen od
vjetra i slobodan da ne isklizne kroz prste…izmamio je osmijeh na
njegovu licu.
Majka mu reče da uzme malo pijeska u šaku i stisne je…
Sin tako učini, no kako je sve više stiskao tako mu je pijesak sve više curio
iz nje na njegovo veliko razočarenje…
Tada mu majka reče da je u potpunosti otvori, što je sin i učinio, ali je vjetar
zapuhao i u potpunosti raznio pijesak iz otvorene ruke…
Vidjevši u sinovim očima sad još veće razočaranje, posavjetuje mu da
ponovno uzme pijesak u ruku, no ovaj put da dlan drži u obliku žlice,
dovoljno zatvoren da ga sačuva, a dovoljno otvoren da bude slobodan…
Sin je tako i učinio, a pijesak zadržan u njegovu dlanu, zaštićen od
vjetra i slobodan da ne isklizne kroz prste…izmamio je osmijeh na
njegovu licu.
Opet sastanak!
Teško je nabrojati kakvih sve tipova ima na sastancima. Evo samo nekih najčešćih:
- svadljivac – svima replicira i oponira, prigovara, lako prelazi u osobne napade;
- diskutant profesionalac – voli sebe čuti kad govori, govori dugo, pod parolom demokratičnosti i slobode govora brani svoje pravo da diskutira bilo kada, bilo kako i o bilo čemu;
- gnjavator – priča nadugo i naširoko, ponavlja ono što su drugi već rekli – manje ili više novim riječima, udaljuje se od teme i stalno „nadopunjuje“;
- zanovijetalo – vraća se na neke, po njegovu mišljenju sporne detalje već razriješenih i jasnih stvari;
- negativac – pobija doprinos ostalih sudionika diskusije, ne pridaje značaj zajedničkom radu, ni sa čim se ne slaže;
- plašljivko – nema samopouzdanja, iako često ima mnogo znanja, zatvoren u sebe, rijetko govori, uvijek je u strahu da se nekom ne zamjeri;
- uobraženko – sjedi uvijek u prvom redu, namjerno zakašnjava da ga svi vide, „mudro“ promatra, malo javno govori, ali kritizira sa susjedima;
- zadirkivalo – stalno postavlja pitanja predsjedavajućem ne bi li ga doveo na tanak led;
- čovjek s galerije – uglavnom šuti, manje ili više nezainteresirano promatra što se zbiva na sastanku; aktivira se nakon sastanka, u raznim interpretacijama diskusija i u ogovaranjima;
- konstruktivac – dobro surađuje kao diskutant, poštuje sve sudionike diskusije, ne iznosi pogreške ako ne zna kako se mogu ispraviti. Nažalost, na većini sastanaka njih je najmanje
Pa nije to ništa!
U jednoj TV emisiji razgovarali su s ljudima koji su se u različitim opasnim situacijama ponijeli izuzetno hrabro. I danas se sjećam jednog mladog čovjeka koji je iz nabujale rijeke, riskirajući vlastiti život, spasio malog dječaka. Kada ga je novinar upitao da kaže nešto o tomu, sramežljivo je izjavio: „Pa nije to ništa. Svatko bi na mom mjestu tako postupio“.
Izjava je bila u potpunosti suprotna stvarnosti. Naime, na obali je u to vrijeme bilo preko 30 ljudi i nitko od njih nije pokušao spasiti dječaka!
Izjava je bila u potpunosti suprotna stvarnosti. Naime, na obali je u to vrijeme bilo preko 30 ljudi i nitko od njih nije pokušao spasiti dječaka!
SVIJEĆA - MOĆ MRŽNJE I LJUBAVI
Živjela jednom jedna svijeća. Bila ja to zaista posebna svijeća. Plamtjela je takvim sjajem kakvim nikada prije ni jedna druga svijeća nije plamtjela. Mnogi su primjećivali njezin poseban sjaj. Zbog toga su često dolazili do nje, ostajali u njezinom sjaju, grijali se njezinim plamenom, a nakon toga odlazili vedriji svojim poslovima.
Jednoga dana mrak je vidio da toj svijeći dolazi puno ljudi. Zbog toga je u njegovom srcu počela rasti ljubomora na svijeću. Mrak je bio u njezinom sjaju rastjeran, a njena svaka iskrica tjerala ga je još dalje. Svijeća je posebno voljela bacati oko sebe te iskrice, a one su veselo pucketale
Nakon nekog vremena snažno zaželje ugasiti svijeću. Sam sebi reče: “Mogu ja to. Ona se samo pravi važna, ali brzo ću je srediti”. Tako je napade jednoga dana, ali joj ništa nije mogao učiniti. Odlučio je ponovo navaliti na nju s još većom snagom ali opet nije uspio. Što je više pokušavao, sve je više uviđao svoju nemoć, pa je zbog tog bio sve više bijesan na svijeću.
Budući da svijeću nije mogao ugasiti sam, odluči o svijeći drugima ispričati mnoge laži. Tako je govorio da se svijeća pravi važna, da nikoga ne voli, da je ružna i puno drugih lažnih priča. Neki od onih koji su ga slušali povjerovaše mu. A kada mu povjerovaše odluči ih zamoliti za pomoć da zajedno ugase svijeću.
Vjetar se rado odazva jer je već povjerovao u mrakove laži. Na njegov nagovor vjetar poče puhati. Najprije je mislio: “Lako ću ja to”. Počeo je puhati lagano, a zatim sve jače i jače. Unatoč svim nastojanjima ipak nije uspio ugasiti svijeću.
Mrak zatim pozva kišu. No ni njoj, unatoč brojnim nastojanjima i upornim pokušavanjima ne pođe za rukom ugasiti svijeću.
Na kraju pozva oluju. Upozori je da se svijeća ne da lako ugasiti, te da mora svom silinom navaliti na njezin nepodnošljivi sjaj. Oluja ga posluša i uspije ugasiti svijeću.
Ljudi su prolazili pored ugašene svijeće i pitali se što se dogodilo sa svijećom da više ne gori. Neki su bili tužni zbog toga, dok su drugi ostali ravnodušni. Ipak joj nitko nije prišao da je pita što joj se dogodilo.
Jednoga dana onuda je prolazio neki dobar čovjek. Kad je vidio da svijeća više ne gori priđe joj i upita je: “Što ti se dogodilo, svijećo? Tako je sve tužno bez tvog sjaja.” Ona mu s tugom sve ispriča, a čovjek je opet upita: “Želiš li ponovo gorjeti?” Svijeća mu odgovori: “Oh, da, samo kad gorim živim i jedino sam tada sretna!”
Dobri čovjek uze svoju vatru i zapali svijeću. Ona zasja novim, još ljepšim, sjajem. Zatim je postavi na vidljivo mjesto i stavi joj zaštitu protiv vjetra, kiše i oluje.
Mrak, kada vidje da svijeća ponovo gori, još jače se razljuti. Sam nije mogao ugasiti svijeću, a nitko više nije vjerovao u njegove priče. Čak su vjetar, kiša i oluja bili žalosni što su se dali zavesti od mraka. Zato su se došli ispričati svijeći, moleći je da im oprosti jer su pogrešno postupili.
Od tada je još više ljudi dolazilo svijeći da se osvijetle, ogriju i razvesele srca.
Jednoga dana mrak je vidio da toj svijeći dolazi puno ljudi. Zbog toga je u njegovom srcu počela rasti ljubomora na svijeću. Mrak je bio u njezinom sjaju rastjeran, a njena svaka iskrica tjerala ga je još dalje. Svijeća je posebno voljela bacati oko sebe te iskrice, a one su veselo pucketale
Nakon nekog vremena snažno zaželje ugasiti svijeću. Sam sebi reče: “Mogu ja to. Ona se samo pravi važna, ali brzo ću je srediti”. Tako je napade jednoga dana, ali joj ništa nije mogao učiniti. Odlučio je ponovo navaliti na nju s još većom snagom ali opet nije uspio. Što je više pokušavao, sve je više uviđao svoju nemoć, pa je zbog tog bio sve više bijesan na svijeću.
Budući da svijeću nije mogao ugasiti sam, odluči o svijeći drugima ispričati mnoge laži. Tako je govorio da se svijeća pravi važna, da nikoga ne voli, da je ružna i puno drugih lažnih priča. Neki od onih koji su ga slušali povjerovaše mu. A kada mu povjerovaše odluči ih zamoliti za pomoć da zajedno ugase svijeću.
Vjetar se rado odazva jer je već povjerovao u mrakove laži. Na njegov nagovor vjetar poče puhati. Najprije je mislio: “Lako ću ja to”. Počeo je puhati lagano, a zatim sve jače i jače. Unatoč svim nastojanjima ipak nije uspio ugasiti svijeću.
Mrak zatim pozva kišu. No ni njoj, unatoč brojnim nastojanjima i upornim pokušavanjima ne pođe za rukom ugasiti svijeću.
Na kraju pozva oluju. Upozori je da se svijeća ne da lako ugasiti, te da mora svom silinom navaliti na njezin nepodnošljivi sjaj. Oluja ga posluša i uspije ugasiti svijeću.
Ljudi su prolazili pored ugašene svijeće i pitali se što se dogodilo sa svijećom da više ne gori. Neki su bili tužni zbog toga, dok su drugi ostali ravnodušni. Ipak joj nitko nije prišao da je pita što joj se dogodilo.
Jednoga dana onuda je prolazio neki dobar čovjek. Kad je vidio da svijeća više ne gori priđe joj i upita je: “Što ti se dogodilo, svijećo? Tako je sve tužno bez tvog sjaja.” Ona mu s tugom sve ispriča, a čovjek je opet upita: “Želiš li ponovo gorjeti?” Svijeća mu odgovori: “Oh, da, samo kad gorim živim i jedino sam tada sretna!”
Dobri čovjek uze svoju vatru i zapali svijeću. Ona zasja novim, još ljepšim, sjajem. Zatim je postavi na vidljivo mjesto i stavi joj zaštitu protiv vjetra, kiše i oluje.
Mrak, kada vidje da svijeća ponovo gori, još jače se razljuti. Sam nije mogao ugasiti svijeću, a nitko više nije vjerovao u njegove priče. Čak su vjetar, kiša i oluja bili žalosni što su se dali zavesti od mraka. Zato su se došli ispričati svijeći, moleći je da im oprosti jer su pogrešno postupili.
Od tada je još više ljudi dolazilo svijeći da se osvijetle, ogriju i razvesele srca.
KAMEN I PIJESAK
Dva su stara prijatelja zajedno putovala. U jednom su se trenutku tako žestoko posvadili da jedan udari drugoga u lice. Povrijeđeni čovjek se sagne i šutke u pijesku napiše: «Danas me udario moj najbolji prijatelj!». Tada nastave svoje putovanje. U jednom trenutku prijatelj koji je primio udarac stane tonuti u živi pijesak. Njegov ga prijatelj uz nevjerojatnu požrtvovnost i nadljudske napore u zadnji tren spasi od sigurne smrti. Ne htjevši ga pustiti, a da ga ne spasi, riskirao je i svoj život. Kada se malo oporavio, spašeni prijatelj, uzme kamen i u njemu ureže rečenicu:»Danas mi je najbolji prijatelj spasio život!». Tada ga drugi zapita: «Kada sam te udario, pisao si u pijesku, a sada pišeš u kamen. Zašto to činiš?». Prijatelj mu odgovori: «Istina, uvrede svojih prijatelja pišem u pijesku kako bi ih vjetar promjena mogao izbrisati, a njihove zasluge klešem u kamenu da ih vjetar zaborava ne bi mogao uništiti.»
Mađioničar
Jednom je neki mađioničar žudio za posebnim moćima kako bi njima upotpunio svoj rad. Došao je kod svog gurua i saopćio mu svoju želju. Guru je neko vrijeme mislio o tome, a onda je mađioničaru dao specijalnu mantru pomoću koje se priziva duh iz nižih svjetova. Čim se mađioničar vratio svojoj kući, izgovorio je mantru i pred njim se pojavio demon. "Sada gospodine", reče demon, "pošto si ti moj gospodar, molim te reci mi što da radim."
"U redu, sagradi mi ašram" - naredio je mađioničar.
Pošto je demon posjedovao natprirodne moći, ašram se istog trenutka pojavio pred mađioničarom.
"Gotovo" - reče demon - "što je sljedeće?"
"Sagradi put sve do gornje kapije" - odgovori mađioničar.
"Gotovo" - reče demon - "što sad da radim?"
"Napravi vrt sa ogradom oko nje" - naredi mađioničar i u trenutku je i to bilo urađeno.
Na taj način, demon je nastavio ispunjavati želje sve dok mađioničaru nije ponestalo
ideja. Tako, kada je demon zatražio sljedeći zadatak, mađioničar vise nije mogao smisliti
što da mu zada. U tom trenutku, demon je podivljao.
"Ukoliko mi ne daš odmah nešto da radim" - vikao je - "ubit ću te." Jadni mađioničar bio je
prestravljen, pa je otrčao kod svog gurua zatražiti pomoć.
"Ne brini" - rekao je guru - "pokazat ću ti kako da njime ovladaš. Ono što trebaš uraditi je
da podigneš gladak, drveni stup visok otprilike šest metara. A onda naredi demonu da se
popne na vrh stuba i siđe dolje. Čim se spusti niz stup, reci mu da se
ponovo popne uz njega. Tako je mađioničar otišao kući i prenio demonu instrukcije svog
gurua, koji je odmah prešao na posao. Na taj način mađioničar je držao demona potpuno zaokupljenim koristeći ga samo kada mu je bio potreban, a sve ostalo vrijeme mu ovaj više
nije pravio probleme.
"U redu, sagradi mi ašram" - naredio je mađioničar.
Pošto je demon posjedovao natprirodne moći, ašram se istog trenutka pojavio pred mađioničarom.
"Gotovo" - reče demon - "što je sljedeće?"
"Sagradi put sve do gornje kapije" - odgovori mađioničar.
"Gotovo" - reče demon - "što sad da radim?"
"Napravi vrt sa ogradom oko nje" - naredi mađioničar i u trenutku je i to bilo urađeno.
Na taj način, demon je nastavio ispunjavati želje sve dok mađioničaru nije ponestalo
ideja. Tako, kada je demon zatražio sljedeći zadatak, mađioničar vise nije mogao smisliti
što da mu zada. U tom trenutku, demon je podivljao.
"Ukoliko mi ne daš odmah nešto da radim" - vikao je - "ubit ću te." Jadni mađioničar bio je
prestravljen, pa je otrčao kod svog gurua zatražiti pomoć.
"Ne brini" - rekao je guru - "pokazat ću ti kako da njime ovladaš. Ono što trebaš uraditi je
da podigneš gladak, drveni stup visok otprilike šest metara. A onda naredi demonu da se
popne na vrh stuba i siđe dolje. Čim se spusti niz stup, reci mu da se
ponovo popne uz njega. Tako je mađioničar otišao kući i prenio demonu instrukcije svog
gurua, koji je odmah prešao na posao. Na taj način mađioničar je držao demona potpuno zaokupljenim koristeći ga samo kada mu je bio potreban, a sve ostalo vrijeme mu ovaj više
nije pravio probleme.
Težina jedne pahuljice
Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? - upita sjenica golubicu, dok su zajedno promatrale kako snijeg pomalo sipi i stvara
bijeli pokrivač.
- Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne razmišljajući previše.
Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da i ona ima svoju težinu.
I sjenica ispriča svoju ptičju priču .
Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg. Kao što vidiš, nije bilo oluje ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je ako se ne varam 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica grančica je pukla, a ja sam morala odlepršati. Vidiš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica.
bijeli pokrivač.
- Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne razmišljajući previše.
Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da i ona ima svoju težinu.
I sjenica ispriča svoju ptičju priču .
Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg. Kao što vidiš, nije bilo oluje ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je ako se ne varam 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica grančica je pukla, a ja sam morala odlepršati. Vidiš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica.
edin.kecanovic
irida
bglavac
