71. POSLOVI NOĆI

 

        Sanjala je da prijatelj liječi njezin zub, a zub, on želi ispasti. Zub je očnjak, truo, pocrnio, prazan. Korijeni ga više ne drže za vilicu. Prijatelj ga gura natrag u desni, puni ga nekom tvari; zub ispada, klizi, gubi ono nešto u nj metnuto. To se ponavlja nekoliko puta. Kao da se želi utuviti neka pouka.

Zub izgleda dotrajalo, nevoljno. Sanjačica ima dojam da taj prizor traje cijelu noć. Napokon ga  prekida buđenjem.

        Ali slika jadnoga, pocrnjeloga zuba, zalijepila se za unutarnji ekran, i nije s njega silazila. Sama upornost njezina zadržavanja na ekranu, bila je svojevrsna poruka.

        Na kraju dana nazvala je prijatelja telefonom.

        “Kako si proveo prošlu noć”? pitala je. “I oprosti na glupomu pitanju”.

“Što te zanima”?

“Zanima me jesi li nešto sanjao”?

“Nisam ništa sanjao, jer nisam ni spavao”.

        “Pa što si radio? S nekima vino pio, s nekom ljubav vodio”?

        “Ne”, rekao je prijatelj. “Došlo mi je da se molim za tebe. To sam radio, zdušno, cijelu noć”.

 

 

        Poslovi noći zadržavaju dan da ne ispadne iz ležišta.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)