BIO JE TO BLAG, OZAREN I SRETAN OSMIJEH KOJI JE POVREMENO ZVIŽDUKAO. STIGAO JE JEDNOG DANA U JEDAN MALI GRADIĆ U KOJEMU SU LJUDI BILI IZRAZITO NERVOZNI. ODRAŽAVALO SE TO I NA GRADSKI PROMET.

OSMIJEH JE ČEKAO DA SE NA SEMAFORU UPALI ZELENO SVJETLO. ZAČUO JE UDARAC, OKRENUO GLAVU I UGLEDAO DVA AUTOMOBILA KAKO SU SE SUDARILA. IZ JEDNOG JE IZLAZIO ČOVJEK ZA ŽELJEZNOM POLUGOM U RUCI. VIDJEVŠI TO, OSMIJEH MU SE ZALIJEPI NA LICE.

NJEGOVO SE LICE U TRENUTKU OZARILO,RAMENA SU MU SE SPUSTILA, IZ RUKU ISPALA ŽELJEZNA ŠIPKA. IZIRITIRANA GOSPOĐA KOJA JE UPRAVO IZLAZILA IZ DRUGOG AUTOMOBILA SA PRIDIGNUTIM STISNUTIM ŠAKAMA, ZASTALA JE IZNENAĐENA. I ONA SE NASMIJALA.

-OPROSTITE MOLIM VAS, KRIVICA JE MOJA.- REKLA JE ISTOG TRENUTKA.

-U REDU JE. SAMO POLAKO...- ODGOVORI MUŠKARAC. -HOĆEMO LI ZAJEDNO POPITI KAVU?-

OSMIJEH JE NASTAVIO SVOJ PUT. NASMJEŠIO JE SLUŽBENICU U POŠTI, KAO I CIJELI RED LJUDI KOJI JE PRED ŠALTEROM ČEKAO. OZARIO JE LICE JEDNOG PROFESORA KOJEG SU STUDENTI U TRENUTKU POČELI SLUŠATI... ZAUSTAVIO SE NA LICU JEDNOG LIJEČNIKA I BOLESNICI SU SE ODMAH OSJEĆALI BOLJE. DODIRNUO JE POSLOVOĐU U JEDNOM SUPERMARKETU, JEDNOG SUPRUGA KOJI SE LJUT VRAĆAO KUĆI, DVOJE DJEČAKA KOJI SE POTUKLI... BIO JE POMALO UMORAN, ALI JE GRADIĆ SVAKAKO BIO SRETNIJI.

OSMIJEH JE SVJETLO KOJE IZLAZI IZ TVOG LICA I GOVORI LJUDIMA DA JE TVOJE SRCE U TEBI, I DA JE NASTANJENO BOŽANSKOM ISKROM... STAROKINESKA.