Udati se za nekoga koga voliš, ko tebe voli, s kim se u potpunosti slažeš, za onog za kojeg si sigurna da je onaj pravi... ili nasuprot tome, udati se za nekoga tko ti ne predstavlja ništa, prema kome nemaš ni trunku ljubavi, sem one prema njegovom novcu, danas je stvar tvog izbora i tvog razmišljanja. I tako od braka do braka zavisi koliko će ta „sreća“ trajati. A zapitaš li se ikada kako je nekome kome nije dozvoljeno birati svoj put u budoćnost? Ko nema pravo riječi, jer je svaka riječ suvišna? Onome kome sve odluke donose roditelji? Onome kome je bračni drug dogovoren i prije njenog rođenja? Zasigurno si mislite. „Ma o čemu ona priča? Toga nema kod nas. I ako je bilo, to je stvar prošlosti, jer današnja djeca čine šta žele. “ E, varate se!

            Slučaj koji me potaknuo na ovo je upravo „naš slučaj“, nedaća koja je dvoma mladih hrvata uništila sve snove. Oboje zaljubljeni u neke sasvim druge osobe, osobe s kojima su namjeravali provesti život, vidjevši se možda samo par puta u životu, završavaju na kraju zajedno, jer tako je dogovoreno, nekada davno. I tko ih pita sada da li su sretni, zadovoljni? I zašto ona djeca, dva mala anđela, nisu plod ljubavi već dogovor njihovih djedova i baka... Nitko ih ne pita, bitno je da dogovor ispoštovan.

            Čula sam da je prije par dana završila na hitnoj, ispumpavali su joj želudac. Navodno, pokušala si je oduzeti život velikom količinom analgetika. A on? Srdačan mladić, uvijek voljan pomoći. Sada s bocom alkohola šeta dvorištem. Bljed je, oči mu upale. Kažu, ponekad ga ni rođena mati ne može prepoznati. Čemu sve to? Šta im vrijede one kleti novci kad ih ne mogu zdušno potrošiti, kad svake noći spavaju odvojeno, kad im se srce skameni svaki put kad shvate gdje im život ide. Ona na rubu živaca, a on jednom nogom u grobu...

           Zašto se ne rastanu? Jer ne mogu. Toliko su toga dužni jedni drugima da bi pokretanje takve stvari bilo besmisleno. A oboje su divne osobe. Dali bi ti zadje parče kruha, samo da si zadovoljan. O stvarima iza zastvorenih vrata, nitko ne želi da priča. Niti koga zanima. A djeca? Eh.. dva kulturna mališana, lijepo odgojena. Uvijek se ispitaju, bar zdravo-za zdravo ako ništa drugo.

Svi bi rekli, bolje ne može. Svi, koji ne znaju...

         Koliko samo ljudi završi u pogrešnim rukama.. Neki birajući sami taj put, a neki jer im je tako izabrato. Mnogi život žive kao u sapunicama, kada imaš sve, sve sem ljubavi... Ima li smisla živjeti takav život?..