Bio jednom jedan dječak koji je imao lošu narav.Stoga mu je otac dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom,ukuca jedan u ogradu.Prvog je dana dječak ukucao 30 čavala.Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se postepeno smanjivao.Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav,nego zakucavati čavle u ogradu.

I tako je napokon osvanuo dan u kojem dječak nije morao zakucati nijdan čavao u ogradu.Otišao je ocu i pohvalio mu se kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao:

"Svakog dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje,iz ograde isčupaj po jedan čavao."

Dani su prolazili i jednog je dana dječak bio u stanju reći svom ocu da je izvadio sve čavle.Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:

"Dobro si to uradio,sine moj,ali pogledaj sve te rupe u ogradi.Ograda više nikada neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari,one ostavljaju ožiljak,kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao,rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička."