„ Neki učeni ljudi držali su da su oči žene najmoćniji izvor njezine spolne provokacije: kada Kuran kaže da žene moraju spustiti pogled, to zapravo znači da moraju sakriti svoje oči. Prema drugoj školi mišljenja, već i sam pogled na usne neke žene, osobito pune, čvrste i mlade usne, može dovesti muškarca u spolno stanje koje bi moglo završiti njegovim uništenjem. Treći su ispunili stranice i stranice pišući o čulnoj oblini brade, lijepom nosu ili dugim, tananim prstima te o sklonosti nekih žena da čine kretnje rukama na način koji privlači pozornost na njihove napasne draži.

I nakon što su pokrili sve žene od glave do pete, otvorili su novu nit rasprave. Jer pokrivanje nije bilo dovoljno. Naime, kuckanje visokih potpetica moglo je pritisnuti onaj okidač u glavama muškaraca i navesti ih da skrenu svoje misli na ženske noge. Da bi prestale griješiti, žene moraju nositi obuću ravnih potplata koja ne proizvodi nikakav zvuk. Sljedeći na redu je parfem: uporaba bilo koje vrste miomirisa čak i mirišljivog sapun, odvratila bi umove muškaraca od štovanja Alaha i navela ih da maštaju o grijehu. Stoga je najsigurniji način da žena nikome ne naudi taj da u svakom trenutku izbjegava kontakt sa svim muškarcima i da jednostavno ostane kod kuće. Za grešne erotske misli muškarca uvijek su bile krive žene koje su ih nadahnule.

Ta su me pitanja do te mjere zaokupljala da sam naposljetku jednog dana ustala i pitala:“Što je sa muškarcima? Ne bi li se i oni morali pokriti? Ne osjećaju li i žene želju za muškim tijelom? Zar ne mogu i one doći u iskušenje prizorom muške kože?“ Pitanje mi se činilo logičnim, ali cijela je soba prasnula u smijeh, Bilo je jasno da nema smisla nastaviti s tim argumentom.“