Tu i tamo se nađe netko tko mi dobronamjerno kaže da letim previše..

Ima li nebo granice, posebno kada osjetiš lakoću svoga postojanja i spoznaš da ga možeš dosegnuti..

Kao i ljubav.

Ali ljubav, koja se piše velikim slovom..

Nema granica, kada osjetiš ljepotu njene beskonačnosti.

Krila su samo metafora,

vjetar je samo učitelj...

Ako se naučiš prepustiti njegovim strujanjima, bez straha, moći ćeš uživati bez ijednog zamaha krila.

A za Ljubav postoje ljudi koji nas uče Ljubavi samom svojom postojanošću..

Dok se ne naučimo prihvaćanju raznolikosti, Ljubav ćemo  učiti, kljucajući zrnje po zemlji, iako u trenutku možemo postati ptice i poletjeti...