Ovih dana ,kad nam se približava vrijeme blagdana,i kad se pitamo o protekloj godini,i što nas očekuje u sljedećoj,kad razmatramo kako dalje.....bilo bi dobro da na trenutak stanemo,da uronimo dublje u sebe..i da potražimo u sebi onaj tihi nenametljivi mir..i da zamolimo Boga ,da nam podari svoju milost..

Možda ,ako usporimo,i u tišini zaronimo u svoju dušu..vidjeti ćemo koliko je malo stvari zapravo bitno ,da budemo sretni,i koliko nam je malo potrebno da se prepustimo vodstvu,nečem većem od nas..Jer ma kako mislili da kontroliramo svoj život i događaje oko nas,uvijek nas nešto iznenadi..nešto nas dočeka iza ugla ,i mi ponovno hvatamo zrak,ponovno ponavljamo stare obrasce ponašanja,iako smo davno mislili da smo neke stvari prevazišli..

Ali ,ako kažemo sami sebi,da smo u nekim stvarima nemoćni,i da se prepuštamo vodstvu prirode ili Boga u nama,vidjeti ćemo i osjetiti kako stvari kreću naprijed i bez našeg udjela ,i da je upravo to što nam se događa bilo potrebno,kako bismo duhovno rasli ,i razvijali se..

Ne znači to prepuštanje ,uvijek našu pasivnost,već samo,da prihvatimo ono što ne možemo mijenjati,i da pričekamo vrijeme ,koje će nam pokazati svrhu nekih neprijatnih ili tužnih stvari koje su se morale desiti u našem životu...

Najgore je živjeti u prošlosti,i posvetiti se svima drugima,a ne sebi samom,jer ako ne volimo,i ako zanemarimo sebe,kako će ljubav u nama rasti,kao možemo davati ,ako smo u sebi prazni...ovih dana darivanja,kad nisu važni pokloni,nego darovi koji dolaze iz srca,neka lijepa riječ,neki osmijeh,ili posvećenost nekom dragom oko nas,koji je željan naše pažnje i ljubavi....

I zato ne treba čekati samo ove dane oko Božića,već kroz cijelu godinu,imati u sebi dovoljno ljubavi,da bi mogli davati,da bi mogli  poklanjati tu ljubav koja nam je dana od našeg Tvorca.i obogaćivati time i sebe i druge....