Glas je dopirao iz tame.Mala vila ponovno zamahne svojim čarobnim štapićem i osvijetli njime  mračni tunel .u kome se trenutno nalazila.Na samom kraju tunela nejasno ugleda jednu ćeliju u kamenu.i kad se približila..vidje da u njoj sjedi uplakana djevojčica..

Primakne svoj čarobni štapić blizu brave i za tili čas..brava se rastopi pod plamenom..Djevojčica ju na tren ugleda..tu malu vilu...jer njeno je srce bilo nevino i čisto...i razrogači svoje plave oči čudeći se..Ništa ne brini..reče joj mala vila..samo pođi zamnom..jer moramo još vještice srediti..

I one oprezno krenuše natrag prema glavnoj odaji špilje.Mala je djevojčica uz sebe stisnula svoju lutku..koju joj je vila dala.Daj mi na trenutak natrag tu svoju lutku..reče joj vila..tu sam nešto sakrila.Djevojčica je posluša..a vila lutkici odvrne glavu i izvadi iz nje malu bočicu.a zatim nanovo popravi lutku.Djevojčica nije ništa pitala..već ju je samo gledala začuđeno.

Hm..reče mala vila.sad nam preostaje najteži zadatak..da se primaknemo kotlu i ulijemo taj napitak u njega ,a da nas vjetice ne primijete..

Imale su sreće..jer kad su stigle do glavne prostorije ..kotao je sam vrio..a vještica niotkud

Mora da su izašle ..u potragu za svojim travama.šapne joj vila..i požuri do kotla te u njega uspe čarobni sadržaj iz bočice.Sad moramo samo čekati i pritajiti se..reče djevojčici.Tako i učiniše.

Poslije nekog vremena,pritajene u mraku.čule su kloparanje nogu..to su se vještice vraćale.Hm .reče jedna ..mislim da je vrijeme za ručak..oćemo li ponuditi i naše gošće?Ma pusti njih..neka dobro izgladne...uostalom..valjda smo mi prve..pa ako ostane..možda se predomislimo i ponudimo ih...hi hi..hi..mislim da će se načekati..promrmlja stara vještica.

Zatim dohvati kutljaču i limene tanjure te u njih stane sipati sadržinu iz kotla.Ostale se vještice primakle i stade bučno srkanje i mljackanje.od kojeg se maloj djevojčici prestrašilo srce,te se ona u mraku privije uz svoju spasiteljicu..

Vila joj šapne na uho..gledaj sad što će se dogoditi..I nisu dugo čekale .kad nastadoše takvi urlici.da se sama pećina tresla ..a vještice popadaše jedna preko druge..Čarobni napitak .koji je mala vila ponijela sa sobom iz svog vilinskog carstva..počeo je djelovati..i vještice su umirale u strašnim bolovima..jedna za drugom.

Iznenada zavlada potpuna tišina.i mala vila i djevojčica oprezno priđoše do vještica koje su ležale uz kotao koji više nije vrio..već se samo iz njega uzdizala smrdljiva para..Zatim požuriše prema izlazu..jer im se nijednoj nije više ostajalo u tom vještičjem leglu..

Dočeka ih sunčan dan...i radost njihovih najmilijih..Hvala ti mala vilo.šapne joj djevojčica..i zagrli vilu koja je poljubi i nestane pred njenim očima Seljani su pristizali sa svih strana..a djevojčica je radosno pritrčala svojim roditeljima..Pokušala im je sve ispričati,u jednom dahu.ali nisu joj previše vjerovali.jer kad su ljudi ušli u špilju...sve je nestalo..ni traga od vještica...samo je na ognjištu još ležao sivi pepeo..

Mala vila se vratila u svoj vilinski svijet..ponosna i sretna.a majka vila joj reče..znala sam ja da si ti na pravom putu,.da postaneš jednog dana naša kraljica..jer učinila si veliko djelo.Ostale se vile složiše..i ispletoše joj prekrasni vijenac od poljskog cvijeća ..te joj ga staviše na glavu..Te noći..na mjesečini..svatko tko se primakao šumi mogao je vidjeti vilinsko kolo..i čuti predivnu pjesmu radosnih vila...

Kraj