Ja sam jedno,ali ja sam i drugo.Ja sam ona koja vrijeđa i ja sam ona koja je uvrijeđena.Ja sam s obje strane.Nisu drugi ti koji me povrjeđuju,a ja na to reagiram.Ja sam ta ista koja vrijeđa samu sebe,samo ne vidim sebe direktno,nego se vidim u drugome.

 

A kad je netko od mojih oštrih i kritičnih riječi povrijeđen, povlači se i duri,taj drugi sam ja,ja povrijeđena.

 

Stalno igram igru.Samo se čini se da je to  igra između mene i drugog.Ali nije, igra je između mene i mene.Mene koja vrijeđa i mene koja je povrijeđena.

Sve je Jedno.Lice i naličje.Samo u jednom trenutku na pozornici osvijetljeno je jedno moje lice i jedna moja strana,dok je druga u sjeni.Za trenutak,slika se izokrene i opet ono drugo lice je osvijetljeno,a prvo je u sjeni.Kao na klackalici.Sad je jedno gore,drugo dolje.Pa onda preokret.Samim odskokom klackalice, situacija se mijenja.

 

Kako to shvatiti?Kako to iskoristiti za svoj vlastiti razvoj?Jednostavno isključiti druge ljude iz igre.Pustiti ih da idu svojim putem,oprostiti im jer oni samnom nemaju ništa.Gledati na njih kao na supatnike u istoj igri. Jer i oni igraju istu igru sami sa sobom i okrivljavaju mene da sam  ja ta koja im nešto radim,koja sam njihova prijetnja,ali ponekad i objekt iživljavanja.

 

Kad shvatim da su oni misleći da su u odnosu samnom ,u stvari samo u odnosu sami sa sobom,koje je to olakšanje.Sad mogu s njima živjeti,suosjećati,voljeti ih.Njihova mržnja nije uperena  prema meni,njihova povrijeđenost nije nastala zbog mene i nije moja odgovornost.

Voleći njih volim i sebe.Opraštajući njima opraštam i sebi.Prihvaćajući njih takve kakvi jesu ,prihvaćam i sebe.Međusobno možemo učiti, pomagati si,voljeti se bez ikakvih međusobnih zamjeranja i optuživanja.Znajući da za sve što nam se loše događa nisu krivi drugi,nego sami mi.Nikad se više neću pitati

-što mi to drugi radi? jer odgovor je

-sama sebi radiš.Sama sebe ne voliš,sama sebe odbacuješ,mrziš se,i onda si naravno nesretna.

 

Drugi mi  nizašto nije kriv.On samo radi onako kako je naučio,samo se ponaša onako kako se njegov roditelj ponašao prema samom sebi.Upio je taj obrazac i sad on  gnjavi sam sebe na isti način.I ne zna da to radi.Misli da ga ja davim,pa je ljut.Tako u krug.Od jednog do drugog nesporazuma.

 

Za mene ovo je otkriće.Napokon sam sretna i neopterećena.Na meni je da promijenim svoj obrazac ponašanja,promijenim svoja pogrešna uvjerenja i vjerovanja,svoje predrasude,svoje negativne misli. Zadatak nimalo lak.Ali daje mi nadu.Nadu da će doći kraj mojim problemima,mojim ograničenjima,mojim ljutnjama,ogorčenošću,osjećaju bespomoćnosti,nepripadnosti.

 

Sad kad sama sebe volim i vjerujem u sebe,nema te sile na svijetu koja će me spriječiti da uživam u životu.Da budem sada i ovdje.Da stvaram i budem kreativna.Sve ono što je bilo potisnuto i skriveno izaći će na svjetlo dana i svjetlo moje svijesti.Dosta je onog lošeg i negativnog,vrijeme je za sreću i zadovoljstvo sobom i svime oko mene.