Estetik

 

   - To nisi trebao napraviti - reče mu ona, dok su na pločniku čekali na semafor: oko njih malo ljudi, nedjelja je i promet je slab, dan sunčan i zbog toga su izašli prošetati gradom, nakon obilna ručka, koji su upravo dovršili. Kavu su namjeravali popiti u nekom lokalu.

  - Što nisam trebao učiniti? - upita on, oborivši pogled: bio je oko dvadesetak centimetra viši od nje.

   Nije odmah odgovorila. Upalilo se zeleno svjetlo za pješake i zajedno su sa ostalim malobrojnim dokonim nedjeljnim šetačima, počeli prelaziti najširu ulicu u gradu, krećući se prema Kanalu, na kome su mirovale barke i nad kojima su letjeli  i povremeno kliktali galebovi.

    - Onako se okrenuti za onom ženom - odgovori ona, gledajući u njega. - Zaboga, pa ja sam sa tobom! Zar se ne možeš suzdržati? Ili ne želiš?

   - Ne znam o čemu govoriš - odvrati on namrgođeno: rekao je istinu, uopće nije znao da se osvrnuo za nekom od prolaznica, iako je to bila istina; učinio je to potpuno nesvjesno.

   - O, znaš! Samo se praviš da ne znaš!

   - Rekao sam da ne znam i to je istina! - oštro reče on i zastane, primoravši i nju da stane. - Jesam li te ikada lagao?

   - Nisi - prizna ona: gledala je u njegove oči, a pogled mu je njen pričao o njenoj povrijeđenosti, koju je izazvao jedan njegov nesvjesni čin.

   - Nemoj - reče joj blago – ne želim pokvariti ovaj dan. Ako sam se okrenuo za nekom ženom, učinio sam to savršeno nevino, vjeruj, bez ikakve primisli.

   - Istina?

   - Naravno da je istina! - odgovori joj i obgrli joj nježna ramena. Pomiluje je po kestenastoj kosi.

   - Boli me to, znaš - tiho mu reče ona. - Kad u mom prisustvu gledaš druge žene.

   - Oprosti - reče joj on, blago joj stisnuvši ruku. - Ne želim te vrijeđati ni povrijediti. Pogledam lijepu ženu kao što bi pogledao sliku koja mi se sviđa.

    - Hm, čudno objašnjenje!

   - Ali istinito - reče joj, podigne ruku i pokaže na jedan lokal. - Što kažeš, da kavu popijemo tamo? Bio sam jednom i dopao mi se ambijent.

   - Dobro - pristane ona.

   Lagano su došetali do lokala, ušli, pronašli slobodni stol u uglu, sjeli. Gotovo istog trena pojavi se mlada i ljepuškasta konobarica, širokog osmjeha i pjegasta lica.

   - Dvije duple kave - naruči on.

   Konobarica klimne, još se jednom osmjehne, okrene se i krene prema dugačkom šanku, a on je gledao za njom, pogledom je pomno ispitivao njene noge, pokrete tijela, napola se okrenuvši, kao da je sam za stolom, bez pratilje, koja je sve to primijetila i koja je zbog toga osjetila oštar bol u grudima, ali se hrabro osmjehivala, dok joj se kut usana nekontrolirano trzao.

   

"Copyright © 2005. misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".