DVA ANĐELA PUTOVALA SU SVIJETOM. JEDNE SU SE VEČERI ZAUSTAVILI PRENOĆITI U BOGATAŠKOJ KUĆI. OBITELJ JE BILA NEPRISTOJNA I UMJESTO DA IH UGOSTI KAKO TREBA, U VELIKOJ, BOGATO UREĐENOJ SOBI ZA GOSTE, ANĐELE SU SMJESTILI U HLADAN PODRUM.

DOK SU SE SPREMALI PRILEĆI NA DRVENI POD, STARIJI JE ANĐEO PRIMIJETIO RUPU U ZIDU I ODMAH JE POPRAVIO. MLAĐI GA JE ANĐEO UPITAO ZAŠTO JE TO UČINIO, NA ŠTA JE STARIJI ODGOVORIO: "STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE NAM SE ČINE."

SLIJEDEĆU VEĆER ODLUČILI SU PRESPAVATI U VRLO SIROMAŠNOJ KUĆI, U KOJOJ SU ŽIVJELI VRLO LJUBAZNI SELJAK I NJEGOVA ŽENA. IAKO SU IMALI MALO, PODIJELILI SU SA ANĐELIMA SVOJU HRANU TE IM PONUDILI DA PRESPAVAJU U NJIHOVOM KREVETU DOK ĆE ONI SPAVATI U MALOJ ŠTALICI. KADA JE SVANULO, ANĐELI SU PRONAŠLI SVOJE DOMAĆINE U SUZAMA. NJIHOVA JEDINA KRAVA, ČIJE MLIJEKO SU PRODAVALI KAKO BI PREŽIVJELI, IZNENADA JE UGINULA. MLADI JE ANĐEO LJUTITO UPITAO STARIJEG ANĐELA KAKO JE MOGAO DOPUSTITI DA SE TO DOGODI. "PRVA JE OBITELJ IMALA SVE I JOŠ SI IM TI POMOGAO", LJUTITO JE GOVORIO, "DOK DRUGA OBITELJ NEMA GOTOVO NIŠTA I TO JE PODIJELILA SA NAMA, A TI SI DOPUSTIO DA NJIHOVA KRAVA UGINE?!" -"STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE NAM SE ČINE" ODGOVORIO JE STARIJI ANĐEO.

"DOK SMO SPAVALI NA HLADNOM PODRUMSKOM PODU, VIDIO SAM RUPU U ZIDU GDJE JE ŠKRTI I OPSJEDNUT BOGATSTVOM GAZDA ČUVAO ZLATO. ZAZIDAO SAM TU RUPU I ZLATO, KAKO GA GAZDA VIŠE NEBI PRONAŠAO. PROŠLE NOĆI, DOK SMO SPAVALI U BRAČNOM KREVETU NAŠIH DOMAĆINA, ANDJEO SMRTI DOŠAO JE PO DOMAĆICU. REKAO SAM MU DA UMJESTO NJE UZME KRAVU. STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE NAM SE ČINE."