Davno,davno, prije početka svih početaka, kad je Zemlja bila prepuna svjetla i životne radosti,življahu na njoj bića,koja su jedino znala za ljubav..Iskonski sveprožimajuću i vječnu, koja nije imala kraja ni početka..Bića su bila sačinjena od bezbrojnih kristalnih mjehurića,koji su se prelijevali u duginim bojama, kad bi Stvoritelj Ljubavi došao blizu..

Srca su bila prozirna, i mijenjala su boje,kad bi se u ljubavi stopile dvije duše u jednu..Razgovaralo se bez riječi,voljelo se samom prisutnošću i blizinom..Svi su bili čarobnjaci ljubavi..Sve što bi poželjeli stvoriti,mogli su, ali sve što bi nastalo,cvijet,kamen, oblak,zvijezda, sve bi nastalo iz ljubavi, za otkrivanje još veće ljubavi..

Ali, kao u svakom procesu ljubavi kroz eone, na zemlju dođoše čudnovati mali i veliki predatori, gutači duša i ljubavi,kojima je jedini cilj bio, načiniti od ljudi, prazne ljuske,bezdušne i bezlične spodobe, bez ičega u sebi..Bića ljubavi su bila nemilosrdno uništavana, i odlučiše, da načine čarobnu sliku u kojoj će biti utisnute sve tajne ljubavi i stvaranja..Zapravo, slika bi oživjela jedino u prisutnosti bića sa čistim srcem..Na slici je bilo predivno zvjezdano nebo, koje bi se otvorilo,i pričalo svoje tajne..Zapravo,bila su to zvjezdana vrata u dimenziju ljubavi, za koju se činilo da više ne postoji..

Ubrzo,na zemlji ostade jedan jedini čarobnjak,koji je morao sve svoje moći promijeniti za smrtnost,jer mu je bilo rečeno, da će doći biće, kojemu će moći predati svoju tajnu ljubavi, pokazati sliku koju je čuvao..Živio je kao sasvim običan,  mudri starčić,u malenom sobičku, kojeg mu je ustupila žena iz sela,pobožna i plemenita, ali vrlo znatiželjna i prazna iznutra..Bila je dobra radi sebe, i uživala u pohvalama drugih ljudi..Boga je voljela radi obećanja-ako čini dobro-zaslužit će nebo..I opet se sve svodilo na računicu, a ne iskrenu ljubav iz ljubavi..

Čarobnjak je bio umoran, ali, kao što to obično bude,jednog zimskog dana, na vrata mu je pokucalo djevojče, kojeg je toliko čekao..Znao je da je to ona-kojoj će predati ključeve i tajnu iskonske ljubavi, koja ne smije umrijeti..Zvala se Rosie, i zaista je bila nježna, kao ruža, ali snažna i čvrsta u želji da bude naučena svim spoznajama i tajnama stvaranja..

No,znatiželjna vlasnica kuće, jedne večeri,ostade uz prozor, slušajući i gledajući razgovor čarobnjaka i djevojčice..I uvjerena da je i ona stvor prepun ljubavi,jedne noći, prišulja se slici, dok je starac spavao..

Dodirne sliku,čekajući da se otvori dimenzija zvjezdanog neba, no, povukla je prste, jer je osjetila kao da je opečena najjačom žeravicom..Ženi je potamnio pogled, prepun mržnje..I odluči pozvati ljude,objašnjavajući im  da je starac vražji šegrt, a slika djelo magije koju treba zapaliti..

Djevojčici je ostao još jedan dio neotkrivene tajne, da spozna srce Ljubljenog Stvoritelja do  kraja..