6. Ljubav

U predškolskom periodu ljubav djeteta se produbljuje i postaje trajna, jer dijete sada počinje da shvaća vrijednost svojih roditelja.

 

Dijete je u ovom periodu u svojim osjećanjima manje egocentrično, nego ranije. Također u ovom periodu, razvija se i veliko prijateljstvo tj. privrženost za prijatelja ili prijateljicu.

 

U tom periodu ono prekida tu veliku povezanost za obitelj, što je veoma važno za dalji djetetov emocionalni razvoj. Dječja ljubav se javlja prema osobama koje ga čine sretnim i zadovoljnim. Najčešće se osjećaj ljubavi jače veže za majku jer je ona uvijek uz dijete i čini ga sigurnim.

 

Krvna veza ne igra nikakvu ulogu kod ove emocije. Također, dječja ljubav se mijenja i sa uzrastom, npr. razlika između ljubavi prema majci i ljubavi prema ocu. Emociju ljubavi djeteta prema roditeljima prati ugodnost. Ali ono što najviše utječe na djecu u ovom periodu, pa i na ostale uzraste je kada se ono osjeća "razapeto" između oca i majke. To se javlja kada se roditelji svađaju pred djecom ili su razvedeni.

 

Za dijete je najvažnija potreba da ima oba roditelja i da ih oboje voli. Roditelji također, često nisu svjesni posljedica do kojih dolazi kada potiču kod djece egoističnu ljubav. Npr. "Tata voli samo tebe, a ne voli mamu i sestru". "Ti voliš samo svoju mamu, a tatu ne voliš i sl.

 

Često je i pitanje "Koga vise voliš, mamu ili tatu"? . U takvim situacijama dijete se osjeća nesigurno i tada pri nagovaranju roditelja počinje da gaji više ljubavi prema jednom roditelju. Također, ako dijete osjeti različite stavove roditelja, on to mudro koristi i priklanja se onom roditelju čije mu ponašanje više odgovara i koji je popustljiviji prema njemu.

 

Djetetova ljubav ne mora biti usmjerena prema roditeljima i drugovima, nego može biti usmjerena i prema stvarima i životinjama. Recimo ljubav prema igrački ili životinji može biti jača nego prema čovjeku. Zato su bitni izrazi ljubavi. Bilo to u obliku verbalnih iskazivanja, milovanja, maženja i sl. jer djetetu je to potrebno.

 

Ono ne živi samo od hrane, nego i od majčinske ljubavi. Dijete to osjeća kada sjedi majci u krilu. Za njega je to najsigurnije i najudobnije mjesto, jer osjeća da ga neko štiti.

Ako dijete ne doživi izraz ljubavi ono postaje emocionalno hladna osoba koja ne uspostavlja kontakte sa drugim ljudima. Dijete svoju ljubav prema nekome ispoljava grljenjem i ljubljenjem, a često i imitiranjem te osobe.

 

U tom slučaju djevojčice obično imitiraju majku, krišom oblače njene haljine i cipele, stavljaju njen nakit, a dječaci se poistovjećuju sa očevima. Kod većine djece su uzor roditelji na koje se ona ugledaju. Zato su veoma važni međusobni roditeljski odnosi i njihov odnos prema djeci. Taj proces identifikacije treba poticati, hrabrenjima i uvjeravanjem djetetove okoline. Nisu rijetki propusti i pogrešni postupci pri odgajanju, pa se često dešava da dječaka odgajaju kao djevojčicu, a djevojčicu kao dječaka.

 

7. Ljubomora

Ljubomora je emocija veoma česta kod djece predškolskog uzrasta. Ona predstavlja i poseban vid ljutnje. Nastanak i povod javljanja ljubomore su društvenog karaktera. Ljubomoru obično izazivaju roditelji, braća ili sestre, a u predškolskom periodu i prijatelji.

 

Prvi znakovi ljubomore javljaju se od 18 mjeseci, mada se ljubomora češće ispoljava između 2 i 5 godine. Kao i ostale emotivne reakcije tako i ljubomora se mijenja sa uzrastom. Svoj vrhunac dostiže između 3 i 4 godine. Vrlo često uzrok ljubomore je i prinova u obitelji. Stoga je veoma važan stav roditelja u sprečavanju ljubomore. Dokazano je da je ljubomora češća kod obitelji sa manjom brojem djece, nego u većim obiteljima. Zatim, kada jedno od djece u obitelji dugo boluje, pa mu roditelji posvećuju više pažnje.

 

Ako roditelji, rođaci ili prijatelji javno uspoređuju djecu po uspjehu u školi, inteligenciji, vrednoći to također izaziva ljubomoru. Odrasli često nesvjesno, u šali kažu "vidiš kako je on bolji dječak od tebe", "kako on sve zna a ti ništa" i sl. Sve su to razlozi koji kod djece potiču ljubomoru.

 

Ljubomora može da se javi i na oca, jer djeca često prisvajaju majku. Stoga joj ne dopuštaju da iskazuje naklonost prema ocu.

 

Ljubomora se ispoljava na razne načine, a djeca na nju reagiraju na dva načina otvoreno ili prikriveno. Otvoreno reagiraju fizičkim ili verbalnim napadima, pa često predstavljaju "problem" u svojoj sredini. Onog na koga su ljubomorni, ignoriraju , ponekad ga i tuku, ogovaraju i zajedljiva su. Kada dijete reagira na ljubomoru, tako sto se ponaša čudno i na nepoželjan način, to se onda naziva prikrivena ljubomora.

 

Događa se da ljubomorno dijete počne da mokri u postelju, iako je to već davno prevazišlo, da sisa prst, da muca, da se plaši ili neće jesti. Ponekad i ispoljava simptome nekog oboljenja.

 

Svako dijete na sebi svojstven način ispoljava ljubomoru i sve te njegove reakcije su nesvjesne. Zato roditelji trebaju biti pažljivi u takvim situacijama i paziti da ne izazivaju ljubomoru kod djece. Npr. pošto saznaju da je na putu drugo dijete, treba na lijep način to saopćiti prvom djetetu i da kod njega razvijaju želju da dobije brata ili sestru.

 

U prvom susretu sa bratom ili sestrom, dijete mora  osjetiti radost i osjećati da je dobilo nešto blisko i značajno, a u isto vrijeme je zadržalo nepromijenjenu ljubav svojih roditelja. Zato je osnovni zadatak roditelja i odgajatelja da izbjegavaju situacije koje dovode do ispoljavanja ove emocije. Ono sto je interesantno za ovu emociju jeste da se ona razlikuje po polovima.

 

Naučno je dokazano da su ženska djeca češće ljubomorna nego muška. Ljubomora iako je u suštini negativna emocija, ona ima i pozitivne strane. Često može poslužiti i kao poticaj na veću aktivnost, na veće uspjehe, na trud kako bi prevazišlo brata, sestru ili prijatelja na koga je ljubomorno