Ako me vidite uspavanu,zarobljenu bezglasjem sna, pustite me da sanjam život, a živim san..Ja sam zaustavljena duša,koju Pan vječni,u svoje zeleno carstvo zove, koju anđeli žele u plavo odnijeti,a smrtna bića zauvijek zagrliti,i od sebe me ne odvojiti...Pustite da umorno srce moje, dah istinskog odabira udahne, i pokuša shvatiti, da li sanja, ili stvarno živi...Ja sam dijete, koje Mati vječna, iz krila svoga ne pušta, a Otac me podiže, kada iz krila Majčinoga pobjegnem,i padom nespretnim, koljena svoja raskrvarim...Ja sam Dašak, Duh vječni života Onoga koji Jest Sve...Ja proni čem svemir, a opet,kao malena krijesnica, tek djelić mraka obasjam...Pustite želje moje, da,sastavši se u sebi, svima donesu okus radosti vječite....Ne budite moj san..A ni život...