zar misliš da ne mogu dalje...ha, živote?

dok bježiš ispred mene, kao divlji vranac

galopom gracilnim, pa me gledaš vragolasto,

čekaš ispred svakog ugla...zadihanu, preumornu,

u ludoj želji da te sustignem...dok dižeš glavu

ponosnu,provociraš prednošću,i čekaš strpljivo

da pobijeđena padnem u prašinu krvavih koljena...

znaj da sam uporna, i ne dam ti da likuješ nad

mojom slabošću, jer uskoro, uhvatit ću te za tu

grivu sjajnu...samo kad smognem još malo snage,

samo kad srce još malo jače zakuca u želji za

 novom pobjedom...a onda kad sustignem te,

stavit ću ti uzde satkane od ljubavi, povodac

od nadanja, i sedlo od ponosa...pa uzjahati

gordo- onako, kako samo ona zna...pogledaj me

u oči...propeti živote, dok te sjedeći u tom

sedlu gledam s visoka,lasom nježnosti

ukroćenog...sva tvoja snaga uzalud je.. dahćeš

 oznojenih sapi,nemoćan pod mojim glatkim,

 

svilenim bedrima...

 

sad uzdižem pogled ka nebu ja!... ona koja te

svaki put iznova rodila, i vriskom slatke pobjede

zaglušila...pogledaj me dobro...

ime mi je - žena.