Trazila sam ga godinama,
možda i previše, izgubljenih dana
darovala njemu ...
Osluškivala svaki misteriozni šapat,
mirisala svaki pogrbljeni cvijet
u nadi da ću ga pronaći ...

Sada ... kada sam na kraju puta, na
rubu litice 22.godine!

Bojim se,
bojim se pokucati na njegova crvena vrata,
plašim se njegova besmrtna pogleda,
strahujem od njegova glasa ...

Znam ... očekuje me već godinama ...
Promatra kroz oronule prozore prekrivene
paukovom mrežom ...
Večeras ću ga u ponoć obići ...

Sada ... kada sam na kraju putu, na
rubu litice 22. godine!

Shvaćam da je bol tek sada ostvarena, dočekana ...
A toliko sam ju željela,
toliko sam bila amaterski raspoložena
svih ovih godina!
Tek sada mi je dopuštena glavna uloga
u predstavi ...
Tek sada sam pronašla čarobnjaka,
Tek sada sam isplakala posljednju suzu,
Tek sada mi je bačen kamen NA srce...
Tek sada ... kada sam na kraju putu, na
rubu litice 22. godine!

29.05.2008.

www.duginamreza.blog.hr