U početku bijaše,samo ljubav.. Bez ikakvih riječi..Bez zapletaja riječi o riječ,bez čekanja što?kako? Reći ili ne reći..šutjeti ili ne šutjeti..Zašto trebaju uopće riječi,kad Ljubav, prava, duboka, istinska, ne stane u riječi..Ona se ne formulira, neograničava,ne akumulira u jednu jednoznačnu nositeljicu svega što jest..

Zašto ne slijedimo iskonsku iskru, kod ljubavi bez riječi, osjetimo ljubav u punini, trenutak, kad će tišina bremenita ljepotom govoriti riječima ljubavi?

U početku..On nije govorio o ljubavi..On je samo bio..Vječan i bezrječan..Bez pitanja o svemu, jer u njemu je bio odgovor na sve..A mi smo..ljubav utjelovljena njegova kroz sve u svemu..